- Piše: Goran Šćekić
Ovih dana, bilo koja tema da se počne, ne može bez virusa korona. Kako u svijetu, tako i kod nas. Već je u narodu počela da se pjeva pjesma: „Nema priče da se krene, dok se virus ne spomene”. U Crnoj Gori, uvedena su nova, još stroža pravila.
U spoljnom prostoru više nema šetnje ni u paru. Ako slučajno šetaš s nekim u paru, odmah si u problemu. Jedino te može spasiti, ako je taj s kojim šetaš Niko.
Njega policija ne prepoznaje kao osobu. A taj što je Niko, on se ne broji i nikad se nije ni brojao. Jer kad si Niko, onda si Ništa. Pa se sad pitam ko će šetati s nekim ko je Niko i Ništa. Šta da pričaš s njim, šta da ga pitaš?
Kad ga pitaš, đe je bio – reći će niđe. Kad ga pitaš, šta je radio – reći će ništa.
To je jedino uspjelo predsjedniku Crne Gore. On s takvima šeta evo 30 godina. Dobro je i njemu, a još bolje ovima, što su Niko i Ništa. Zbog uvođenja pravila distance, čak su se i pozdravi potpuno promijenili. Nema više rukovanja, ljubljenja, grljenja. Sada se pozdravljaju samo laktovima. Ovaj novi način pozdravljanja najlakše je pao „laktašima”.
To je nadimak onim funkcionerima koji su se probijali do visokih položaja laktovima.
Tako se važan dodir u susretima nije prekidao, pa je umjesto rukovanja nastavljen laktovima.
Ovaj način pozdravljanja je veoma bezbjedan. Koriste ga i čelnici država, prilikom susreta, jer je smanjena mogućnost prenošenja zaraze. Kada se sretnu dva draga prijatelja, oni se dodirnu nježno laktovima. I to je sasvim dovoljno za početak razgovora.
A kada se sretnu oni koji su u svađi, tada nastaje veliki problem. Ali odmah je i tu nađeno rješenje. Oni jedan drugome samo „pokažu” lakat. Ili kako bi narodski rekli: „Evo ti ga”!
Tako je lakat dobar za prijatelje, i za one koji to nisu. Ali u svakom slučaju, zadnjih dana novi broj zaraženih u Crnoj Gori se polako smanjuje.
A razlog tome je karantinski način života, i poštovanje savjeta medicinske struke.
Zato, što se tiče širenja virusa, čini mi se da nam dobro ide. A dobro nam ide i zbog toga što ne idemo niđe. A uvijek nam je tako bilo kroz istoriju. Kad god nismo išli niđe, uvijek nam je dobro išlo. „Ostani doma”, ili „kući” je najsigurnije. Zato sada i našem predsjedniku dobro ide, jer ne ide niđe.
)){kind=small}
