- Piše: Čedomir Antić

U svakom zlu ima i nekog dobra. Tako kaže naš narod, a ja često pomišljam koliko ima nesreća iz kojih ni najmaštovitiji bajkopisac, ni neki balkanski političar ne bi mogao da izvuče ne samo nešto dobro, nego ni ništa korisno. Virus korona pokazao je granice mogućnosti savremenog društva, ukazao je i na limite moći za koju su mnogi mislili da je bezgranična. Naravno, još su stari Latini primijetili da je „najveća vlast – vlast nad sobom”. Ova vlast naizgled niti je korisna, niti je drugima vidljiva i njena korist najčešće nije trenutna ni neposredna.

Baš kao i u Drugom svjetskom ratu, stvarna i umišljena opasnost dovele su do rasta popularnosti autoritarnih režima. Mnogi građani primijetili su da je bolje kada ne znaju ništa i ne odlučuju o za njih komplikovanim problemima. Države bez razvijenih zdravstvenih sistema, one koje ne žele državu blagostanja, već se diče nehumanošću prema „lijenima” i „nesrećnima” – pokazale su nesposobnost da se suoče sa ovim izazovom koji je daleko više od zdravstvenog, pošto su na udaru i velike privrede i stabilne stare demokratije. Epidemija je pokazala da koncept globalizacije, koji sprovode SAD i saveznici, nije uspio i da su nacionalne države i njihove granice i te kako prisutne, čak i tamo gdje su formalno i stvarno do kraja relativizovane.

Crna Gora i Srbija propatile su zbog virusa korona. Najgore je bilo zbog prirode njihovih vlasti. U Srbiji su se epidemiji prvo podsmijevali: predsjednik je sa odobravanjem slušao kako je to smiješan virus i kako je odlično što sada u Milanu ima popusta, onda mu je od epidemije važniji bio „njegov” projekat autoputa, konačno preporučivao je rakiju kao lijek. U javnosti se spore oko toga da li je vlast sakrila prvog zaraženog kako bi raspisali izbore i sakupili potpise. Onda se u jednom danu sve promijenilo i Vučić je postao supermen koji se danonoćno bori protiv virusa. On nabavalja respiratore, on drži konferencije za novinare, on putuje po Srbiji, odlazi u inostranstvo i vraća se (bez zakonom propisanog karantina!). Sin se ovom živom svetitelju i velikomučeniku naposletku razbolio, dan nakon što je predsjednica Vlade mahala pred kamerama fotografijom predsjednikove djece. Tužni otac se, naravno, razgoropadio na medije kada su ga pitali zašto ne ide u samoizolaciju, kao i svi drugi čiji su se ukućani razboljeli.

Obećano nam je: i poslije epidemije bićemo privreda sa najvećim rastom u Evropi! Jer, ko drugi je mogao da nabavi hiljade respiratora, po koje je širom svijeta išao lično predsjednik? I dok traje kampanja režimskih medija (za koje ne važe ni mjere zabrane okupljanja za vrijeme krize ni zabrana širenja panike), u Srbiji hapse novinare. U karantin na Sajmu zatvaraju oba roditelja maloljetnog djeteta, samo zato što je otac potpredsjednik parlamentarne opozicione stranke. Zbog navodnog kršenja samoizolacije zatvaraju stare protivnike režima. Vlast obećava stotinu eura po punoljetnom stanovniku, a restrikcije i umanjenja već su počela. U najboljoj od svih evropskih država ja nikada nisam gledao moju zaradu. Ja bih zaradio dovoljno za svoju porodicu i da živim u Somaliji. Međutim, malo me pogađa to Vučićevo patološko hvalisanje, budući da sam za moju platu docenta prije osam godina mogao da kupim više nego za moju današnju platu vanrednog profesora.

Srbija nije najgora, ali je kao jednu od država koja je najlošije reagovala na ovu krizu, navode pojedini strani mediji. Kukanje i zabrane nisu rješenje, i to su dokazale Austrija i Njemačka. Ipak, ovakva politika se isplati. Prema najnovijim istraživanjima: SNS podržava 61 odsto, a SPS 10 odsto građana. Od vremena jedinstvene Narodne radikalne stranke Nikole Pašića iz osamdesetih godina 19. vijeka (a tada su Srbi većinom bili nepismeni) niti jedna stranka nije imala ovoliku podršku. Za sada.

A u drugoj našoj zemlji još gore. Milo Đukanović počeo je da obilazi Crnu Goru, tragom svog mlađeg kolege i učenika, tek nakon što se proširila vijest da je i sâm zaražen. Pošto nije u stanju da hapsi beogradske novinare, uhapšen je mladić koji je vijest sa srpskih režimskih žutica-tabloida podijelio preko neke društvene mreže. Sada i Đukanović obilazi opštine. U Crnoj Gori je i dalje srazmjerno daleko više zaraženih nego u Srbiji. Vlast ne želi da primi pomoć od prijatelja. Novine pišu da je NATO slabo pomogao. U skladu sa novom civilizacijom, kojoj se priklonio, te demokratskim vrijednostima na kojima stoji, leži i njima vrši ličnu higijenu, Đukanović se zahvalio samo Turskoj. Dok vlast privodi sveštenike, potvrđena je kazna zatvora Milanu Kneževiću i globa od 500 eura njegovoj majci. Pitam se: ima li granice zla za osobe kakva je Milo Đukanović?

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---