-Piše: Milan Mišić

Prvih sto dana je prošlo, dovoljno da shvatimo s čim se suočavamo i za navikavanje na novu nenormalnost, ali premalo za iole pouzdano predviđanje onoga što dolazi sjutra. Iz globalnog karantina pristižu i dobre i loše vijesti, pri čemu je drugih više nego prvih, pa se tako iznova potvrđuje stara mudrost da je nada dobar doručak, ali loša večera.

Broj zaraženih se neumitno približava cifri od dva miliona, dok će broj žrtava koliko danas prebaciti sto hiljada. Poredak žarišta zaraze u međuvremenu je stabilizovan: virus je najprisutniji u SAD, na drugom mjestu je Španija poslije koje su Italija, Njemačka i Francuska.

Dobra vijest stiže iz Kine. U 11-milionskom Vuhanu, odakle je sve krenulo, ukinuto je vanredno stanje, mada su neke restrikcije ostale. Ni tamo, međutim, nema mapiranog puta za povratak na pređašnje stanje, pa se njime hoda uz maksimalne predostrožnosti i upozorenja da je moguć i „drugi talas”.

Ohrabrenje donose i brojke sa drugih frontova: pristizanje novoinficiranih se usporava u oba evropska epicentra, Španiji i Italiji, gdje je Kovid-19 odnio najviše žrtava i u apsolutnim i u relativnim brojkama. Mjereno brojem preminulih na milion stanovnika, zasad je najlošije prošla Španija (344), slijede je Italija (312), Francuska (207), SAD (57) i Kina gdje je apsolutna brojka zaraženih 82.000, ali sa samo dvije žrtve na milion stanovnika.

Dok u ovom momentu više od 30 vodećih farmaceutskih kompanija svijeta grozničavo traga za vakcinom, i dok su mnoge već došle do formula, ne može da se skrati vrijeme za provjeru na ljudima. Virusolozi, imunolozi i svi drugi specijalisti u međuvremenu eksperimentišu sa nekim ljekovima za druge svrhe, među kojima su se neki pokazali kao dobri saveznici, ali ne i kao kompletna terapija.

Na drugom planu, ekonomskom, situacija nije obećavajuća. U najvećoj svjetskoj ekonomiji, američkoj, za tri nedjelje je izgubljeno više radnih mjesta – 16 miliona – nego za dvije godine pređašnje recesije, one iz 2008. Globalna projekcija, pak, pokazuje da će u siromaštvo, iz koga ih je izvukla globalizacija, biti ponovo gurnuto pola milijarade ljudi.

Zabrinjava i razbuktavanje novih žarišta korona krize u mnogoljudnim nacijama. Danak početnom ignorisanju krize polako počinje da plaća i Turska (82 miliona stanovnika) gdje je evidentirano 47.000 slučajeva, sa do juče 1.006 podleglih, što je bio povod da se zavedu stroge mjere: zabrana izlaska za starije od 65 godina i mlađe od 20, da se zaustave avionski, željeznički i drumski saobraćaj…

Nacionalno vanredno stanje prošlog utorka proglasio je i Japan, nacija od 126 miliona stanovnika, uz ocjene da je mjera zakasnila i nedovoljna uprkos relativno skromnim brojkama od 6.000 zaraženih i 99 preminulih.

Rusija (146 miliona) sa zvanično 12.000 zaraženih i nešto manje od sto podleglih, još je u fazi uzdržanosti i u prividu normalnosti. Putin nije zaveo oštre mjere, pandemija tamo još ima status „vrste gripa”, a dokaz da nema uzbune je i činjenica da se nastavljaju pripreme za veliku devetomajsku paradu povodom 75. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu.

I za kraj, dobra vijest sa Novog Zelanda, čija je vlada vodila računa o djeci: vaskršnjeg zeku i „Zubić vilu” je proglasila za „prijeko potrebne” radnike koji za praznik, uprkos mjerama sveobuhvatne samoizolacije, moraju da budu na svojim dužnostima.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---