-Piše: Mitar Šušić

„Hajde da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo Mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svega što se miče po zemlji“ (1. Mojsijeva 1,26).

Čovjek, biće stvoreno da bude čuvar i zaštitnik, prenosilac i saučesnik u stvaranju života u cjelokupnoj Božijoj tvorevini, u skladu sa tom posebnom ulogom koju mu je Tvorac namijenio, za razliku od svih drugih stvorenja, darovan je osobinama svojstvenim samom Tvorcu. Razum i sposobnost rasuđivanja, slobodna volja, dostojanstvo, čast, saosjećajnost i milosrđe, uzvišene su osobine Uzvišenog koje je utkao u nas. Dajući nam slobodu, dao nam je i granice te slobode, ne da bi nam uskratio uživanje određenih dobara, kao što to često rade svjetovni gospodari i sistemi koje sami sebi postavimo za bogove, već da bi nas zaštitio od samouništenja i uputio u pravcu u kojem ćemo se kao bića ostvariti u punini svoje svrhe – međusobne ljubavi u zajednici sa Njim, u stvaranju i širenju života. U beskrajnom prostranstvu Univerzuma, mogućih događaja, izbora, odnosa, stilova i afiniteta, ograničenja koja nam je Stvoritelj postavio djeluju kao zrno pijeska na morskoj obali. Ta ograničenja možemo prihvatiti i dogmatski, ali to nije neophodno, jer imamo razum i lako možemo vidjeti da je svako to ograničenje zapravo uputstvo i savjet, u našu korist i za naše dobro, kao pojedinca i kao zajednice.

Dakle, sloboda nije vodič ka apolutnoj anarhiji, već blagoslov spoznaje o principima na kojima funkcioniše svijet i život, kako bi se tih principa svojom voljom držali i bili istinski srećni. To znači da sloboda nosi u sebi i jedno lako breme odgovornosti, kako prema vlastitoj slobodi, tako i prema slobodi drugih, uz neizostavnu zahvalnost prema Bogu, upravo zbog toga što je On jedini koji slobudu ima i ustupa je, daruje svojim stvorenjima uz upustva kako da je koriste. Kako izgleda Božije „ograničavanje slobode“ možemo vidjeti u Svetom pismu. Set pravila i preporuka koje svako razumno i grijehom nezatrovano biće može prihvatiti kao sopstveno „upustvo za upotrebu“ da bi ljudsko biće i viši oblici ljudskih organizacija – porodica i država, funkcionisali na pravi način.

Stalnost i nepromjenjivost tih pravila kroz istoriju, od davanja zakona Mojsiju do današnjih dana, svjedoče o njihovom autoru. Hristos nam kaže: „Dokle nebo i zemlja stoje, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona, dok se sve ne ispuni“ (Matej 5,18). Mnogi će, možda, pomisliti da su ta pravila anahrona i neprilagođena modernom vremenu i njegovim izazovima. Dobro, „ne ubij“ i „ne kradi“ je jasno (da li je, kada se osvrnemo oko sebe), ali kako bi se pouke iz Svetog pisma borile protiv virusa korona? Bog nije predvidio ni zabranu kretanja, ni policijski čas, ni vanredno stanje, ni zabranu rada taksistima i trgovcima! Bog čak nije ustanovio ni osnovne organe odlučivanja u takvim situacijama! U Bibliji nema ni Nacionalnog koordinacionog tijela. Ko bi onda sazivao konferenciju dvaput dnevno, bez razloga stvarajući osjećaj panike i zatrpavajući nas bespotrebnim informacijama o broju oboljelih, o broju sumnjivih, o procentu, o tendenciji, o strahu? Ko bi onda iz dana u dan nesuvislim mjerama ograničavao osnovna prava čovjeka s upitnim uticajem na sprečavanje širenja prisutnog virusa? Ko bi svoju struku i dostojanstvo stavio na raspolaganje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, da mu ona iz sata u sat mijenja stav o sopstvenom pozivu? Čekaj, u Bibliji nema ni Svjetske zdravstvene organizacije! Kako onda da znamo da li je homoseksualizam bolest, grijeh ili stil života? Da li nas je previše na planeti i hoće li nas moći prehraniti?

Na sreću, Bog je dao odgovore na sva ova pitanja. I postupanje u slučaju zaraznih bolesti, koje se javljaju kad god se u jednom društvu, ili čitavoj jednoj civilizaciji, nemoral počne otvoreno činiti, tretirano je u zakonu datom Mojsiju prije mnogo vjekova. Mjere urednog socijalnog života (u šta se ne uklapaju kazina, kladionice, birtije, javne kuće i noćni klubovi), lične higijene, čišćenja i dezinfekcije stambenog prostora i izolacija oboljelih su i danas, kao i prije 3.500 godina, jedine adekvatne mjere sprečavanja širenja zaraznih bolesti. Ograničavanje ljudi u normalnom životu i radu, stvaranje atmosfere straha i scenario za zombi-apokalipsu, nisu Božija upustva i siguran sam da će, kada aktuelno ludilo prođe, pravi predstavnici medicinske struke, koji razmišljaju svojom glavom, konstatovati da su navedene mjere koje je Bog propisao bile sasvim dovoljne za suzbijanje širenja i ove bolesti i da je paralisanje života i privređivanja bilo sasvim nepotrebno i možda čak kontraproduktivno. Ali tada će se već sa receptom za izlazak iz krize u koju su nas uvukli bjelosvjetski „stručnjaci medicine“, pojaviti razni bjelosvjetski „stručnjaci ekonomije“, da nam ponude svoje preporuke, eksperte, kredite, programe i reprograme, da nas konačno oslobode od slobode koja nam tako beskompromisno traži da razmišljamo svojom glavom.

U konačnom, za one koji razuma imaju, i ova situacija je blagoslov. Kao na dlanu nam je pokazano šta nas čeka u budućnosti i gdje je izlaz iz novog Vavilona.

(Autor je advokat)

---