- Piše: Milutin Mićović

„Nemoj nikad da pišeš ono što znaš, da jadan nijesi! Nemoj takvu glupost sebi da dozvoliš. Piši što ne znaš, kaže mi prijatelj, s kojim ponekad vodim i poetičke razgovore. Kad pišeš ono što ne zanaš, bogatiš sebe, ako pišeš što znaš - siromašiš“. Za trenutak pomislim, da moj prijatelj voli da pravi neke paradoksalne konstrukcije, ili efikasne provokacije, a onda mi odmah dođe misao, da u ovom ima nešto što ne znam, a što bi trebalo da znam. Zato ga ne prekidam, nego prećutanim osjećanjem znatiželje podstičem da nastavi, ne znajući baš ništa kako bi se ova misao mogla nastaviti. Na kraju, došao sam kod mog prijatelja, da mi kaže ono što ja ne znam. I da mi otkrije ono što bi trebalo sam da otkrijem. On ima neki tamni magnetizam, privlači me više što ga neodređenije vidim. Pomislim u momentu da on čita misli, koje naviru iz moje podsvijesti, jer ih on prije ugrabi nego ja. Pomislim (to je granica ludila) - da je on – ja, koji je uzeo na sebe neko drugo lice, ali tako stiče moć nad mojom suštinom, koju preuzima sebi, i vraća mi je kroz razgovor.

„Kad ispisuješ ono što ne znaš, jedino tada imaš i radost, jer iz tebe izlazi nova snaga, koja i jeziku koji joj pomaže da izađe, daje obnovljenu moć. Preduslov za to je, da ne znaš šta ćeš napisati, i ta te sveprožimajuća napetost pokreće iz korijena. Upravo uznavaš šta je To, kad to uzima u svoja usta riječi, i otvara ti oči dok ispisuješ slovo po slovo tvojih novih riječi. Slovo po slovo, iako to može biti magnovena brzina ispisivanja, da ne znaš kad koje napišeš. Samo kad ispisuješ ono što ne znaš, tada upravo svako slovo svake riječi izlazi kroz tebe, u ekstazi, središtem tvog organizma,i svojim izlaskom otvara ti oči, da ih vidiš. To je svečani praznik tvog Sretenija. Ne zimskoga, nego ljetnjega. Sve to može da se dešava u tako sitnim trenucima vremena, da ti imaš osnovni utisak- da vrijeme ne teče. Ne teče, nego stoji, i otvara se Ono iz čega istiječe vrijeme“. Dok ga slušam, već mislim da sam izašao iz svijesti, ili da sam poludio, ali istovremeno znam, da saznavam nešto, što nijesam prije znao, i da bih za takav trenutak, uvijek dao sve što znam, tj. svo svoje dotadašnje vrijeme zabilježeno u mojoj dovoljno jasnoj i krutoj svijesti.

Sagovornik mi dodaje još jednu temeljnu rečenicu, koja nije lakka od malja: „Tvoje vrijeme uvijek iznova treba da može da se obruši u nevrijeme“! Poslije ove rečenice, malo sam se uplašio, u momentu i izvan vremena, prodrhtao, osjetio jezu u kičmi, i podrhtavanje u utrobi. I otela mi se malo gorka riječ mom sagovorniku: „Uživaš li da me raspinješ“ ?, a on je odmah spokojno odgovorio: „Sve što ti činim, činim za tvoje dobro! To što čovjek naziva strah, drhtanje - to i ne postoji. To je samo otvaranje vrata Unutra, u ono što ne znaš, u slobodu. A čim se to obuče u riječi, ti, i prije nego je riječ izrečena, saznavaš da si to znao, iako stvarno nijesi znao da znaš. To je kao da ugledaš sebe onog koga nijesi prije vidio i saznaješ ono što si zaboravio da znaš“. Tada, sa malo gnjeva, opomenem sagovornika riječima: „ Zar misliš da ovaj razgovor nekog može da zanima u Crnoj nam Gori? Znaš li ti da ko god živi u Crnoj Gori, mora da bdije nad svim što se dešava u njoj, jer bez toga može da propadne u jamu, kojih je puna Crna Gora“.

„Zato te i navodim na taj put, jer Crna Gora i nije ona koja se vidi spolja, u kojoj se najčešće pričaju čas naopake, čas prazne priče, nego ona koja je unutra, u nama, koja se ućutala, kao nerođena. Nije Crna Gora njena brda, more, i doline, nego je Crna Gora, crne šume i gore i provalije u ljudima, i da se sve to ne bi sručilo ili prosto iščezlo u ništa, čovjek mora stalno iznova, da zaranja u svoje neznanje, u kolektivnu utrobu, u nevrijeme, u crno more, i da izranja s novim sadržajem života, s novim iskustvom, s obnovljenim saznanjem, s novim licem i obnovljenim riječima.

Evo, ovo sam ti sad rekao, i nemoj dugo da tražiš novi razgovor sa mnom. Hoću da te ostavim samog u tvojoj pustinji, u tvojim brdima, u tvojoj tonućoj, u crno more, Crnoj Gori, da bi naučio da živiš i da misliš“.

(Autor je književnik)

---