-Piše: dr Blažo Zlopaša

Priča o mirnodopskim ubicama mnogo je šira nego što je mogla da stane u jednom novinskom tekstu ograničenog prostora. Interes profita ne bira sredstva, mnogi od novokomponovanih bogataša su bez obrazovanja i svojom pohlepom dehumanizuiju prostor, a nemaju osjećaj odgovornosti. Sve to ne bi bilo moguće da društvo nije ogrezlo u korupciji i kriminalu. Struka je uradila urbanistički projekat „Južni Jadran” i to je trebalo da bude zakon urbanističkog sklada gradnje s očuvanjem prirode. Međutim, korupcijom je dehumanizovana i arhitektonska struka, čineći nad prirodom zločin s predumišljajem. Postavlja se pitanje gdje je tu ravnoteža između prirode i čovjeka!? Kao jedan od primjera koliko je ugrožena harmonija čovjeka i prirode, izdvojio sam Rafailoviće, mjestašce na Crnogorskom primorju. Možda sam i subjektivan, jer sam mnogo godina nadomak ovog nekada bisernog krajolika, koji se svojom ljepotom i romantikom uklapao u plavetnilo mora, prostirao mreže i razapinjao parangale. Moj zanos, ustajanje u zoru, dok još nije ni svanulo, i splovljavanje malom barkom ka pučini, teško da se mogu riječima opisati... Izlazak sunca poseban je doživljaj. Mnogo puta, usamljen na barci, razmišljao sam kako je malo potrebno čovjeku da bude ispunjen zadovoljstvom i da može da kaže da je srećan... Priča o malim Rafailovićima, restoranu „Tri ribara“ i stvaralaštvu braće Rafailović, o ulozi okupljene zdrave porodice, priča je o bogatstvu i sreći čovjeka koju ne čini novac. Sreća jeste subjektivan doživljaj koji se sastoji u zadovoljstvu, ispunjenosti, radosti i u tome da je čovjek slobodan. Mnoga ljudska staništa, počev od malih mjesta do država i velikih i manjih gradova, imaju svoje simbole. Simbol Rafailovića bila su „Tri ribara“ i jedna ugledna i časna porodica koja svoje postajanje kruniše časnim radom. Da li je danas tako!? Da li je simbol Rafailovića jedna monstruozna građevinska aždaja na samoj plaži, kojoj se pridružilo nekoliko građevinskih višespratnica, čineći urbanistički kastig u koji su utonula „Tri ribara“, ili su još uvijek oni simbol Rafailovića!? Graditelji urbanističkog haosa nikada neće biti simbol Rafailovića, jer su pretežno anonimni, niti se zna, čijim je parama sve to građeno.Tajkuni nemaju slobodu koju imaju „Tri ribara”, jer tajkunima najčešće društvo prave tjelohranitelji. Dio svakodnenog radnog vremena tri ribara odvija se na pučini, prostirući mreže i parangale, da bi u restoranu bila svježa riba bez konzervansa. Zanos sreće i zadovoljstva ne može doživjeti novokomponovani milioner ili milijarder kao što to doživljavaju tri ribara!

Ovo me podsjeti na jedan događaj u Njujorku dok sam boravio na specijalizaciji. U to vrijeme u Njujorku je boravio i slavni reditelj Živko Nikolić. S profesorom Univeziteta u Njujorku doktorom Dušanom Kosovićem, svakodnevno, poslije završenih obaveza, nas trojica Nikšićana išli bismo u šetnju njujorškim avenijama. Šta sve čovjek može da vidi u u Njujorku, ne može nigdje u svijetu. U Central parku šeta čovjek i vodi dvanestoro paščadi. Kažem Živku: „Vidi ovu avetinju koliko ima paščadi, odlična scena za tvoj novi film!“ Upada doktor Kosović: „Vi ste veće avetinje od njega! Nijesu to njegova paščad. On je šetač pasa“, sat šetnje vlasnik psaplaća po 50 dolara, a svaki dan šeta ih po nekoliko sati! Doktor Kosović bio je izuzetno duhovit i kaže nam: „Vas dvojica, dok boravite u Njujorku, mogli biste se prihvatili da šetate njujoršku paščad i zaradite koju paru!“ Ova duhovitost podsjeti me na jednu od mnogih duhovitosti profesora Kosovića, utemeljivača crnogorske psihijatrije. Veterinar Manojlo mu kaže: „Dušane, vi psihijatri isto ste što i vaši pacijenti!“ Dušan mu odgovara: „Manojlo, po toj tvojoj dijagnozi ti bi, onda, odavno trebalo da budeš govedo!“ Naš humor, za tren, zaustavih ozbiljnim pitanjem: „Dušane, da li je srećniji pas milijadera, ili moj pas kada šetamo Dunavskim kejom ili kada smo na Durmitoru? Da li je srećniji pas njujorškog klošara od psa milionera?“ Istraživanja su potvrdila da osjećaj sreće nije samo u novcu! Priča o mjestu Rafailovići i o „Tri ribara” je priča o današnjoj Crnoj Gori i Srbiji, koliko o urbanističkom haosu Budve i Petrovca, toliko i o „Beogradu na vodi“. Urbanistička i arhitektonska nauka i struka je pogažena i ovdje i tamo. Struka je bila jasna, da se gradnja uskladi sa okolišem. Međutim, pogažena je jurišem tajkuna i novca, a čijim se parama podižu betonski oblakoderi i ovdje i tamo, niko ne zna!?

Porodica tri ribara iz malih Rafailovića nadmašuje novčano bogatstvo porodica novokomponovanih milionera, čija su djeca, bez rada, postala milioneri! Ali, izgubili su slobodu, a dobili tjelohranitelje! Prethodno su izgubili i dječiju igru. Jednom takvom „đetetu“, milioneru iz Budve, danas odizimaju višemilionski vrijednu imovinu.

Sve priče o ovovremenim, novokomponovanim bogatašima, priča o bogatašima prošlosti kazuje da su bili neko, a današnji ostaju niko: Crna Gora i Srbija nijesu iznjedrile dobrotvore kao što su bili Luka Ćelović Trebinjac i Ilija Kolarac! Erih From izrekao je misao: „Nije bogat onaj ko puno ima, već onaj ko puno daje!“ Lukine zadužbine i danas kazuju u čemu je sreća čovjeka i njegovog postojanja. Njegove zadužbine su od Kalemegdana do Slavije, u čitavoj Karađorđevoj ulici, od „Bristola“ da „Beograda na vodi“. Njegova bista nalazi se u auli Beograskog univerziteta kao člana SANU, čovjeka s nepuna četiri razreda osnovne škole! Ilijin „Kolačev univerzitet“ danas je neprocjenjivo kulurološko blago Beograda i Srbije. Kad je umro, Luka Ćelović Trebinjac je izložen u Parijaršiji, sjatila se sva Srbija da oda poštu velikanu dobrotvoru. Pogrebnu povorku predvodilo je nekoliko vladika. Na sred Terazija, povorku je zaustavio jedan ubogi siromah, u odrpanoj odjeći, i zavikao iz svega glasa: „Stanite, stanite!“ Skopali su ga žandari. Vladika je rekao žandarima da ga puste, i upitao siromaha šta hoće: „Vaša svetosti, hoću da znam šta veliki dobrotvor Luka Ćelović nosi u grob!“ Vladika je siromaha uzeo ispod ruke i na čelu povorke ispratio je velikog dobrotvora do groba. Siromahov gest kazuje šta je filozofija života i svrha ljudskog postojanja!

---