- Piše: Luka Vukadinović
Gledao sam nove dane u noćima izabrane, gledao sam sitne duše kako svoje kradu noći.
Gledao sam iza zida gdje se čudne stvari rade, gledao sam iza leđa kako sablje tupe gađu.
Gledao sam trulo doba koje snažna nosi voda, gledao sam pustoš strašnu, vidio sam stablo prvo i poganu novu manu.
Gledao sam kako raste krošnja pada i sablasni, gledao sam kako vene snaga spasa i ljubavi. Gledao sam snove njine, gledao sam šta me traži, pogledao ka istoku, ugledao dijete sreće.
Gledao sam njive krvi, usijanu moju glavu, gledao sam u krvnika dok mi kolje moje drage. Gledao sam mnoštvo vođa i jednoga među njima, gledao sam kako ribar lovi novo stado spasa.
Gledao sam djela vaša i poslednje vaše želje, gledao sam kako prelaz lomi vaše kičme jake. Gledao sam sa visine u poljane moje zemlje, gledao sam u plodove koje male ruke nose.
Gledao sam zemlju kako sunce rađa i vidio sunce kako jede zemlju.
Gledao sam oči slijepe, gdje se krije izvor znanja, gledao sam mračne sile kako ljude uzimaju.
Gledao sam gdje se plitka čuje rijeka, gledao sam more tiho, što ga rijeka nadjačava.
Gledao sam mlade vile i Herkule’ pune snage, gledao sam i sirote njine majke i domove.
Gledao sam rajske njive i vrtove čudnih boja, gledao sam tihe vatre i slušao bolne krike. Gledao sam mirne vode i na vodi lađu sivu, gledao sam tople dane i sudbinu kako žanje.
Gledao sam i dva brata odvojena na dva svijeta, među njima bezdan stupi, među njima oganj gori.
Gledao sam nove tvorce, okovane na dnu ada, gledao sam bezumnika kako svoju kune majku.
Gledao sam abgaru gdje gori i abgare prošlih dana, pogledao iz prošlosti jasnu sliku predskazanja.
Gledao sam žive sile kako ljudsku kradu volju, gledao sam jutro mračno i jalovu šansu novu. Gledao sam laž i zavist gdje zajedno logoruju, gledao sam ljubav gordu sasušenu u početku.
Gledao sam kako raste mlada biljka iz sanduka, gledao sam groblje živih, obećanih za pobjedu.
Gledao sam poganulju iz očiju kako gmiže, gledao sam kosti naše u stubove vraga stoje.
Gledao sam mnoštvo ljudi, ispred ljudi klevetnik se nagdje, gledao sam iste ljude, gledao sam nove dane.
Gledao sam nove dane, nove redove i kolone, gledao sam što sam znao i vidio što sad vidim.
Gledao sam putnik jedan gdje se moli nasred džade, gledao sam u putnika i vidio mračne dane. Gledao sam kako zemlja razapeta nebo traži, gledao sam zlatne dveri i horove divnih boja.
Gledao sam ljudsku kletvu kako grmi i odliježe, gledao sam kako jeca svaka kletva i kukanje.
Gledao sam malo stado, ispred stada pastir stoji, gledao sam u pastira koji svoje stado vodi.
Drevna knjiga pročitana u oltaru hrama spava.(Autor je pisac)