N
akon što je pjesma „Jedan dan ljubavi” prema godišnjim rezultatima airplaya na hrvatskim radio stanicama proglašena za najslušaniju pjesmu u 2015. godini, Masimo Savić je samoga sebe skinuo sa trona, prvo numerom „Kladim se na tebe”, a trku sa samim sobom nastavio i u 2016. radijskim singlom „Ne dam grijehu na tebe”.
Hrvatski umjetnik ne odustaje od albuma jer, kako kaže, to je pravi put za jednog umjetnika.
- Ako odustaješ od albuma time odustaješ i od umjetnosti. Singlom se ne može pokazati određeno mišljenje koje imate u svom djelu i šta želite tim djelom reći. Kakvo je vaše razmišljanje o svijetu uopšte u tom trenutku. Tako da ja na sreću još uvijek prodajem albume. Možda se ljudi pitaju kako uspijevam? Tako što ih radim iskreno i mislim da se bavim umjetnoišću, a ne nekim kafanskim poslovima. Ja napredujem u svojoj umjetnosti, predajem na raznim visokim školama ton i tehnologiju snimanja, tako da ako nisi tu slučajno i ako stvarno voliš to što radiš mislim da uspjeh ne može izostati – kaže Masimo Savić.
Hrvatski umjetnik i interpretator se i te kako razlikuje od svojih kolega koje nazivamo muzičarima i umjetnicima. Po prirodi perfekcionista on je 100 posto uključe u ono što radi od snimanja, sviranja gitara do pjevanja i produkcije. On uključuje maksimalno i svoju porodicu u stvaranju. Uvijek traži od supruge i kćerke da zajedno odluče šta će snimati i kako što zvuči. Tek tada dođe taj ulazak u studio. I tu se razlikuje od većine muzičara jer se on „znoji” na terenu. Prosto iz njega izlazi sva strast i želja da sve to bude savršeno.
- Mislim da sam tek prije 10-ak godina postao svjestan sebe. Vrtoglavi uspjeh na početku karijere natjera vas da stavite svoju sliku na ekranu i mislite da ste svemogući da vas ni najteži poroci ne mogu povrijediti. Onda nastupa otrežnjenje, mene je nažalost zadesio rat. Ali tek prije 10 godina ja preuzimam potpunu kontrolu nad svojim muzičkim životom. Prije nije bilo tako. Prije ja nisam bio u studiju, nisam bio u prilici toliko da radm na pjesmama koliko sam želio. Sada jako dobro znam, imam potpunu kontrolu i podršku moje porodice.
Masimo radi sa jednim diskografom već 13 godina i njega interesuje samo zdrav odnos i ista posvećenost.
- To znači da ja pašem akvarijusu i da akvarijus paše meni. I kada je već to tako nisam bio lud pa da pristanem na neke ponude tipa, „pređi ti kod nas biće tu koji euro više”. Mene to nije interesovalo. Mene interesuje samo tim sa kojim ja radim. Da tim gori za tim što radi isto kao i ja i tada su se počeli pokazivati veliki rezultati. Nikada nisam očekivao da ću ja puniti velike dvorane jer mislim da moja muzika nije za masovnu upotrebu. Ovdje je, ipak, popularna muzika koja ne asocira na uzvišene vrijednosti ljudske duše, već muzika koja poziva na dernek, preljubu, usputni seks.... Takva je muzika kod nas popularna. To je muzika koja asocira ljude na niske životne strasti. Ali kako pripadaš takvom svijetu onda takvu muziku i praviš. Ja sam uvijek pripadao mikrosvijetu, to jeste manjini i normalno je da su intelektualci na Balkanu u manjini. Jedva čekam dan kada će intelektualci biti većina, kada će nestati kriminil, kada će raditi pamet. Pameti se rijetko dozvoljava da proradi. Postoji jedna stara izreka koja kaže: „U zemlji u kojoj se svi mrze najviše mrze onoga koji ne zna da mrzi”. Ja sam čovjek svijeta.... – kaže Masimo.
Perfekconizam, kako kaže, donosi i pozitivni stres. Pop muzika je posustala.
- Nijesu se dogodila nova i jaka imena. Kako primat sve više preuzima muzika koja asocira na našu stvarnost mladi se uveliko okreću novokomponovanoj muzici. Razlika je u tome što je `80-ih godina bilo apsolutno nejvjerovatno da neko sluša tu muziku. To se nije moglo dogoditi. Ne možeš slušati Električni orgazam ili Ekatarinu Veliku i istovremeno narodnjake. Međutim sada jako puno mladih sluša narodnjake, ali ne sluša ovo drugo. Kako veliki broj ljudi bira taj put nastala je jedna jako velika rupa u kreativnom bazenu kod mladih ljudi koji bi možda napisali neki novi „Krug” ili „Sjaj u tami”, ali su se nažalost u nekim ključnim godinama okrenuli novokomponovanoj muzici kako bi u njoj postigli velike stvari – kazao je Savić.A.Š.
Porodica moj dom i moj tron
Masimo Savić porodicu doživljava kao najveću podršku. Njegova žena Eni i kćerka Mirna su jedini konsultanti sa kojima on bira šta će i kako snimiti. To mu nameće obavezu da i on bude njihova najveća podrška i pomoć.
- Kada neko kaže za vas, ili kada upotrijebi jednu jako važnu i veliku riječ, koja meni strašno puno znači, riječ gospodin, onda ta osoba zna da nema šanse da ja neću dati ruku svojoj supruzi. Ja ne mogu biti ne fer. Ako ona pere prozore, ja ću prati kupatilo. Vrlo sam detaljan pa ja to sve očistim najbolje što mogu i pitam: „ draga jesam li bio dobar”, ona kaže: „odličan”, i mene to usreći. Jedna šetnja sa psom je na njoj jedna na meni. Imamo jako dobar odnos. Takav odnos niti stvara neugodnu tišinu niti priječi razgovoru. Opušteni smo jedno prema drugom. Nemamo šta jedno drugom zamjeriti i dijelimo svoje obaveze na najpošteniji način. U braku moraš biti razumna i fer osoba.... – otkrio je Masimo.