Malo drugačije, nego ranijih godina, dakle prije završetka Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti, Hercegnovsko pozorište ovogodišnju nagradu koja nosi ime glumca i dramskog pedagoga Miloša Šamija dodijelila je dramskom umjetniku Vojislavu Voji Brajoviću. Žiru u sastavu: Vitka Vujnović, novinar, predsjednica Upravnog odbora Hercegnovskog pozorišta, Zoran Živković, producent i dugodišnji umjetnički direktor HAPS-a i Stevan Koprivica, direktor JUK Herceg fest i selektor programa 22. HAPS-a, donio je odluku da nagrada pripadne istaknutom glumcu, bardu jugoslovenskog glumišta - Voju Brajoviću.
- Glumac koji je svojim pozorišnim i filmskim ulogama obilježio jugoslovensku pozorišnu scenu i kinematografiju, dio svog velikog talenta i angažmana posvetio je i Herceg Novom. Ne samo u predstavi „Voz” gdje smo ga vidjeli u ulozi i reditelja i glumca, već dugi niz godina. Kao glumac koji je bio učesnik prethodnih festivala, ali i kao aktivni učesnik u razvoju Hercegnovskog filmskog festivala, Voja Brajović, bio je i ostao dio našeg kulturnog oplemenjivanja – kaže se u obrazloženju žirija.
Primajući plaketu koju mu je uručio Zoran Živković, Brajović je kazao da je ponosan zbog priznanja koje mu je uručeno.
– Nagrada je veliko zadovoljstvo za svakog glumca. Ona je prava plata, ali za glumca najveća satifakcija je aplauz publike, a tako je bilo i večeras u Herceg Novom – rekao je Brajović u izjavi za „Dan”.
Vojislav Brajović jedan je od najznačajnijih stvaralaca našeg vremena. U Herceg Novom je sa kolegom Sergejem Trifunovićem igrao predstavu „Voz” po djelu američkog pisca Kormaka Makartija, koju je adaptirao i režirao. U toj duo drami priča i gluma dosežu visok umjetnički nivo.
Brajović ističe da su predstavu radili i ponudili Dušku Kovačeviću i Zdvezdara teatru sa vjerom da poslije nje publika ponovo ima predstavu u glavi. Kako je rekao na kraju komada, na sceni, ova prestava počinje upravo kada se završi...
Sadržajno i majstorski komponovana, drama je izazovna, a počiva na motivima afirmacije hrišćanskih načela praštanja, očišćenja od zlobe i zavisti.
Beli (Vojo Brajović) je profesor kojeg Crni (Sergej Trifunović) izbavlja od pokušaja samoubistva. Nakon toga se među njima razvije komunacija o smislu života, odnosima između sreće i nesreće, Boga i čovjeka, uticaju umjetnosti na život.
– Ovo je ateistička rasprava. To, kako sam ja vidio Kormaka je spasenje za one koji vjeruju. To nije onaj pravi anđeo, kao što bi se moglo protumačiti. On je onaj koji vjeruje, a ovaj drugi je onaj koji razmišlja. Za one koji vjeruju, to je opomena. Mi hrišćani to smatramo tako – jedinstvo Boga, Oca i Svetog Duha. Dakle, to je data riječ za one koji vjeruju, a za one koji ne vjeruju, dao si riječ sa pitanjem što njemu, a ne meni. Tu energiju da to dočara i predstavi na sceni nema niko kao Sergej Trifunović – rekao je Brajović.
Upitan, a šta on ima, Brajović je odgovorio – ljubav.
Sergej Trifunović je objasno da se ovom predstavom po pozivu Voje Brajovića vratio iz dobrovoljnog izgnanstva od glume, a sa pozorišta zbok kiča koji vlada u njemu.
- Ova predstava me je zvala u pozorište i ona me je vratila u pozorišni život. Ovo je nešto s čime ćemo se svi mi sudarati do kraja života, u vozu bez konduktera, kome se početna, krajnja i usputna stanica ne može znati – zaključio je Trifunović zahvaljući divnoj hercegnovskoj publici.
Z.Š.
)){kind=small}
