Poznata spisateljka i TV lice, autorka osam romana koji su svi jedan za drugim obarali rekorde čitanosti u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj proteklih godina, preksinoć se družila sa svojom brojnom čitalačkom publikom u podgoričkom „Delta sitiju“. Predstavila je Vesna Dedić našoj publici roman „Ničija“, knjigu koja je od početka maja kada se pojavila u Crnoj Gori zahvaljući „Danu“ oborila sve rekorde čitanosti.
Vesna Dedić, koja kao poznata TV novinarka preko 20 godina beskompromisno otkriva gledaocima tajne mnogih poznatih ličnosti, kao i lice i naličje naše svakodnevice, iznijela je kroz razgovor sa kolegom sa televizije Ivanom Golušinom svoje stavove o književnosti, ženama, muškarcima...
Uvijek su joj bile najvažnije vijesti o čitanosti njenog romana u Crnoj Gori, otkrila je Vesna. Tako je bilo i za roman „Ničija”.
- Kad su mi javili iz „Dana” kolika je prodaja ovog romana srce mi je bilo na mjestu. Da li je „Ničija” najbolji roman? Mnogi kažu da jeste, ali ja i dalje kažem da je to „Pola duše” – odgovorila je Golušinu spisateljka.
Svi njeni romani su melodrame jer ih voli, ali je „Ničija” specifičan u odnosu na njene prethodne knjige. Naime, željela je da joj nova knjiga bude surovija, da bi što jasnije stavila do znanja kolika je greška ona čuvena rečenica koja se ženama kod nas vjekovima govori „Uvijek misliš na sebe”, objasnila je Dedić.
- Htjela sam da napišem roman o ženi, Crnogorki, koja je u 40. shvatila da je sama, izmanipulisana, ničija. A, svoja nije. Mnogo mi znači što od maja, kad je knjiga izašla, dobijam na stotine poruka da se prepoznaju u mojim junakinjama, Danki i Maši, u njihovim sudbinama. Ja sam prije svega novinar, i volim da roman koji napišem ne bude samo lijepo štivo zbog kojeg ćemo malo plakati, a malo se smijati, pronaći dio svog života, nego nešto iz čega ćemo ponešto i naučiti – objasnila je ona.
Priznala je Dedić da poslije godina koje je proživjela, romana koje je napisala, i dalje ne zna tajnu ljubavi. Da zna „pisala bi mnogo više“.
- Ovo su savremeni romani, a život savremene žene nije samo ljubav prema partneru, već i prema djeci i prijatelju, trudim se da pokažem svojim čitateljkama što znači biti svoja, svačija, nečija, ničija. Tu nema recepta. Svaka od nas se najbolje osjeća kad je svoja, kada je ispoštovana, voljena, dakle nečija. I prosto nema ljepšeg osjećaja nego kad nekome pripadaš. Nema ništa ljepše nego kad imaš pored sebe osobu koja budi u tebi potrebu da činiš nešto lijepo. U tom smislu najprivilegovaniji na planeti su djeca i zaljubljeni – poručila je ona.
Misli da mnogi od nas, posebno žene, iz straha od samoće, trpe partnere, prijatelje, drugarice... Kada bi se iskreno zagledali u sebe same, otkrili bi da imamo „prijatelje“ i „drugarice” koje više ne volimo. „Zbog samoće održavamo takva prijateljstva”. Vesna smatra da naše žene griješe i kada je vaspitanje djece u pitanju. Da, kaže ona, dijete se bezgranično voli, ali ta ljubav ne smije biti bezuslovna, jer tako i tom djetetu štetimo. Ne možemo biti slijepi pred manama svog djeteta, već ga moramo suočiti sa njima.
- Ni jedna ljubav nije, niti može biti bezuslovna. Da ne pričamo koliko brakova ima koji se održavaju od straha zbog samoće. To je osnovni ljudski strah. Ne slažem sa armijom psihologa koji tvrde da je tuga znak bolesti, anksioznosti i depresije. Ljudski je osjećati tugu i strah i plakati. Sve to što nameću mediji, da su emocije vrsta bolesti, današnje generacije čine mudrijim od moje generacije, jer oni sebe ne daju bezrezervno. Današnje djevojke su u tom smislu mnogo pametnije. S druge strane, sebe lišavaju onog osjećanja koje ti donosi misao da daješ čak i ono što nemaš. Šta je bolje, ja to ne znam. Možda će mi kćerka otkriti za deset godina – kazala je Vesna.
O nevjerstvu, koje takođe tretira us vojim knjigama, nije željela da priča. „U Crnoj Gori se o nevjerstvu ne priča. Ne bih o toj temi. Preskoči to pitanje“, odgovorila je Golušinu na njegovo pitanje Dedić i tako zasmijala publiku, ali, s pravom, zamislila.
Smatra da žene najviše ubija osjećaj iskorišćenosti. Misli da žene i kad im najbolje ide razmišljaju crno, o najgorim mogućim scenarijima, i tako stvaraju probleme i sebi, ali i svojoj okolini. Iz takvog osjećanja javlja se bolest slomljenog srca. Ta bolest je zvanično prihvaćena u svijetu, a kod nas o njoj pričaju kardiolozi. Manifestuju se tako što žene završavaju u hitnoj sa svim simptomima infarkta, ali ga nemaju. To je bolest slomljenog srca, koja se dobija od godina i decenija tuge, potištenosti, iskorišćenosti, trpljenja... Posljedice sa štitnom zlijezdom i srcem su posljedica takvog života.
- Ali ako se prisjetimo da se vjekovima vaspitavamo rečenicom „ćuti i trpi“ onda je sve jasno. O tome bi trebalo pričati. Mi živimo u sredini da sve što je normalno u životu žene je sramota. Sramota je reći da si trudna, sramota je kad nisi trudna, sramota je ići kod ginekologa, biti u menopauzi... Sve je sramota. Za nevjerovati ali istraživanja kažu da i najobrazovanije i najbogatije žene kod nas ne idu kod ginekologa – izrekla je šokantne podatke Vesna Dedić.
Kako biti svoj, nečiji, a ne biti svačiji je najveća vještina koju ne uspjeva da ostvari najuspješnije u svom životu, priznala je Dedić.
- Savjetujem kćerki da bude svoja, da bude obrazovana, što je za mene ključ slobode. Samo tako možeš biti voljena. Ipak, recepti ne postoje, pa čak ni u ljubavnim romanima. Najteže je biti svoja. Nečija i možeš da budeš. To je lako u nekim kulturama, ali u našoj ne. Negdje muškarci pomažu ženama da postanu svoje, ali kod nas je situacija i dalje klimava. „Ničija“ sam napisala kao putokaz ženama – kazala je Dedić.
S.ĆETKOVIĆ