Nesporni muzički talenat, koji gitaristkinja Nađa Janković brusi upornim vježbanjem, rezultirao je dosad brojnim nagradama na domaćoj i međunarodnoj muzičkoj sceni. Poslednično, ova mlada Kotoranka, koja pored gitare uči i klavir u srednjoj Muzičkoj školi „Vida Matjan”, održala je dosad i niz solističkih nastupa u Crnoj Gori, ali i u inostranstvu, u Sloveniji, Španiji, Hrvatskoj, Italiji, Rumuniji, Americi, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji, Grčkoj, Austriji, Albaniji i Bugarskoj. Ipak, publika u Podgorici dobila je prvi put šansu da je čuje uživo preksinoć, na koncertu u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović”. Koncert je održan u sklopu muzičkog segmenta KIC-a kojim rukovodi Maja Popović, odnosno ciklusa „Laureati međunarodnih takmičenja”. Na repertoaru koncerta u Dodestu bili su pravi biseri gitarske literature, što je za svaku pohvalu, jer je riječ o tehnički i interpretativno zahtjevnim komadima, a Nađa tek od jeseni kreće u srednju muzičku školu. Prisutni su tako uživali u djelima Torobe - „Torija”, Vajsa - Preludij, Tarege - „Recurdeos de la Alhambra” i „Karneval u Veneciji”, Paganinija - „Grand sonata” i Nikite Koškina - „Usher Waltz”. Na bis Jankovićeva je izvela komad „El colibri” Segregasa.
- Ovo je moj potpuno novi repertoar, ako izuzmemo Taregin „Karneval u Veneciji”, moj omiljeni. Zato sam pomalo i imala tremu, jer su ovo sve novi komadi za mene. Zavisi koliko ću vremena ostaviti na nekom djelu, odnosno koliko vremena će biti potrebno da ga spremim. U prosjeku, to su dva, tri mjeseca – kaže Jankovićeva.
Svoj solistički koncert u zemlji koja se smatra kolijevkom gitare, Španiji, doživjela je kao nešto posebno.
- Ne mogu da opišem osjećaj kako je svirati na jednom ozbiljnom takmičenju, pa još u Španiji – kaže mlada gitaristkinja.
Na pitanje, da li su joj možda već dosadile silne nagrade, ona kaže:
- Ne, još ne. Nadam se da će ih biti još – sa osmijehom na licu najavljuje Nađa.
Ipak, muzika ima i vrlo pragmatičnu stranu, a to je uporno vježbanje za koje je potrebno odvojiti dosta vremena ako mislite postići uspjeh. Drugim riječima, ponečeg se morate i odreći.
- Da bi se uspjelo gitarista se mora mnogo čega i odreći. Ali, pokušavam da nađem neki balans. Mislim da će mi sada biti sve mnogo lakše jer sam završila osnovnu školu. Ova godina bila mi je baš „natrpana” – kaže petnaestogodišnja Nađa iza koje već sada stoji čak 15 priznanja na internacionalnim takmičenjima. Otkriva nam da planira da ubrzano završi srednju muzičku školu, kako bi upisala neku muzičku akademiju u inostranstvu i tako se u potpunosti posveti sviranju na šest žica. Ž.J.
Pobjeđuje tremu
Kao ozbiljan muzičar Nađa se susreće i sa ne tako prijatnom pojavom – tremom.
- Ne savlađujem tremu, iako se ponekad javi. Bude to i dosta teško jer se trema najčešće prenese na ruke. Ali, uspijevam da se izborim sa njom, i nekako tokom sviranja ona nestane – kaže Nađa Janković, koja je gitaru učila kod profesora Dražena Jokovića i dr Srđana Bulatovića, a sad kod Maroja Brčića.
)){kind=small}
