Da li se iko sjeća da je osamdesetih godina 20. vijeka, u SFRJ, važila zabrana uvoza kompjutera, tehnologije koja je tek bila u povoju. Upravo slovenački dokumentarac „Tehnika narodu” Slobodana Maksimovića, po scenariju novinara Jake Terpinca, koji potisuje i montažu, priziva te tako davne dane, kako reče jedan od filmskih sagovornika, kada smo bili spona između zapada i istoka. to su bili dani entuzijazma, nevinosti i vjere u bolje sjutra.
Entizijazam i vjera u bolje sjutra brzo je nestala kao dim, počeli su ratovi, Maksimovićevi filmski sagovornici sad su ljudi u srednjim godinama, i prisjećaju se, svako na svoj način, vremena kada su se „spektrumi” i „komodori” švercovali u kesama deterdženara, kada je radio (Radio Študent) još bio moćan medij koji je donosio društvene novine, kada su časopisi (Moj mikro u ovom slučaju) bili čitano štivo koje je upoznavalo sa tehnološkim novostima, koje su samo par godina kasnije primijenile svijet iz temelja.
Film „Tehnika narodu” nije nastao iz političkih razloga, već iz nostalgije, objašnjava Terpinc. Ideja iz koje se izrodio ovaj film je da se progovori o kulturnim nuspojavama prvih računara 1984. godine u nekadašnjoj Jugoslaviji.
– Otvorile su se tada nove mogućnosti. Nema to puno veze sa onim što se danas dešava, ali je na neki način, to bio prapočetak. Film nije nastao da bi se govorilo o političkom trenutku, već više iz nostalgije prema tim vremenima. Ima i politike, ali politike iz tih vremena - zašto država zabranjuje uvoz kompjutera – kazao je Terpinc.
I, prisjetili smo se da smo tada, za relativno male pare (400-500 maraka) mogli da nabavimo računare – te sad kultne „spektrume” i „komodore”, na kojima ćemo igrati prve kompjuterske igre, da eksperimentišemo, otkrivamo i učimo.
- Mogao je svako sebi da priušti kompjuter tako što bi otišao u Njemačku i prošvercovao ga. Nije to, isključivo neka slovenačka tema nego smo svi imali isti problem, svi smo imali veoma mnogo entuzijazma, želje da eksperimentišemo, jer si tada mogao da nabaviš kompjuter, priključiš ga na televizor i... – objasnio je scenarista.
„Tehnika narodu” je nastala iz osmočasovnog snimljenog materijala. On je kako kaže, napravio „prvi rez” a onda je stvar u svoje ruke uzeo režiser Slobodan Maksimović. On je dodao dramaturgiju, ispravio i izbacio ponešto...
– Duhovitost filma je velika zasluga Slobodana Maksimovića predstavnika sarajevske škole humora i zna u pravom trenutku da ubaci detalj koji te nasmije – dodao je on.
Nostalgični film „Tehnika narodu” premijeru je imao na talasima RTV Slovenije u aprilu. Osim Crne Gore, dosad još nije prikazan na drugim festivalima. Ekipa ima ideju da ga plasira na festivalima u Istočnoj Evropi i velikoj Britaniji, gdje se pravio čuveni „ZX Spectrum”, pa su britanci veoma ponose njime.
Film „Tehnika narodu” je prikazan u regionalnoj konkurenciji i takmiči se za jednog od maslačaka na ovogodišnjem Anderhilu.S.Ć.
Autori i birokratija
Dokumentac je finansirala RTV Slonevija sa 30.000 eura, pored „Tehnike narodu” prošle godine dala je pare za još dva dokumentarna filma. To ide u prilog teoriji, već prezentovanoj na Anderhilu, da je dokumentarni žanr, prije svega, zadatak javnih servisa. Terpinc je objasnio da za dokumentarac u Sloveniji treba imati koncept i sinopsis, s kojima ćeš ubijediti finansijera za novac. Doduše, dobar dio novca je potrošen za prava za korišćenje materijala iz arhive baš RTV Slovenije. To samo govori o bizarnosti birokratske procedure sa kojom je suočen autor, kazao je on.