Na suđenju za šverc 5,7 tona kokaina, Pljevljak Darko Šarić saopštio je da je sa Draganom Dudićem Fricom imao zajedničke poslove i da su planirali da u Crnoj Gori otvore fabriku cementa. On je kazao da je sa Fricom bio u kontaktu dok se nalazio u bjekstvu. Šarić je kazao da je 2008. godine ušao u Štampa sistem, koja je bila propala firma, ali je podigao na noge zahvaljujući poznanstvima i kumovskim vezama. Ispričao je da je prodao i da od te firme uvijek „može da opravda 25 miliona eura”.
– Poslovni angažman sa Fricom sam otpočeo 2005. godine. Svi poslovi su bili vezani sa cementom. Poslije smo zajedno držali kazino. Nakon prodaje Štampe počeo sam da se bavim cementom. Fric i ja smo ušli u biznis sa jednom njemačkom firmom kako bi se u Crnoj Gori otvorila fabrika cementa. To je bilo 2008. i 2009. godine. Držali smo zajedno i kazino. Ima tužilaštvo podatke da sam mu sa mog računa uplatio 250.000 eura – naveo je Šarić.
Nakon sastanka zamjenika tužioca sa Draganom Dudićem na Jelovoj gori, dok je bio u bjekstvu, Fric je Šariću prenio da ga vlast ne žele ni živog ni uhapšenog. On je dodao da je poznavao „a i danas poznajem jednog biznismena koji je blizak sa vlastima Crne Gore. Isto kao što je Miša Radulović bio blizak sa Ivicom Dačićem”.
Pozivajući se na presretnute razgovore, zamjenik tužioca Saša Ivanić pitao je Šarića sa kim se viđao u Italiji, Međutim, Šarić je uglavnom odgovarao da se ne sjeća kada se i sa kim viđao, kao i kada su se čuli telefonom.
– Znam da je italijanska policija pratila svakog. Imate razgovore među dokazima. Nijesam sporio da je to moj glas, ali se ne sjećam više s kim sam i kada pričao – odgovorio je Šarić.
On je negirao da je u jednom presretnutom razgovoru, koje je tužilaštvo izvelo kao dokaz, razgovarao sa Goranom Sokovićem, koji je u bjekstvu. Tvrdi da to nije Soković, koji je sa njim optužen kao jedan od organizatora, već druga osoba, koju do sada nije imenovao.
Potvrdio je da su se Soković i sada pokojni Dragan Dudić Fric poznavali, ali da ne zna da li su imali zajedničke poslove. Na pitanje tužioca da li su se viđali Dudić i Soković, optuženi Šarić je odgovorio potvrdno.
– Oni su se viđali i kad ste podigli optužnicu. I vi to znate, tužioče, viđali ste i vi Frica – kazao je on.
Na pitanje suda šta je prijavio od svoje imovine 2003, Šarić je odgovorio – kafić u Kragujevcu, stanove kod hale Limes i kuću u Novom Sadu. Na dodatno pitanje da li se nešto promijenilo 2006, odgovorio je da tada nije, već je 2008. kada je prodao firmu za 30 miliona eura.
Upitan kada je upoznao Rodoljuba Radulovića – Mišu Bananu, Šarić je kazao da ga je upoznao slučajno kao i Dudića i da su poslije počeli da sarađuju.
– Radulović mi je predstavljen kao čovjek koji poznaje uticajne ljude iz politike i biznisa – kazao je Šarić.
Za Sokovića koji je u bjekstvu Šarić kaže da se znaju još iz škole u rodnim Pljevljima. Na pitanje suda kako je Soković došao do novca, Šarić je odgovorio da je radio na pumpi u vrijeme sankcija i da je pričao da je zaradio milion njemačkih maraka.
Potvrdio je da poznaje optuženog Bobana Stojiljkovića u čijem stanu u Slovačkoj je boravio i na osnovu čega je dobio njihovo državljanstvo.
D.Ž.
Doušnik prenio nagodbu
– Preko doušnika su mi 2013. godine nudili nagodbu da se predam i da dobijem 10 godina zatvora. To ni mrtav nijesam htio da prihvatim. Ponudili su mi tada da svalim sve na Rodoljuba Radulovića, da se spasim jer se Radulović naživio. To je bilo onda kada su najavljivali moje hapšenje – ispričao je Šarić.