-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
U razgovorima Petra Kostića u Ministarstvu prosvjete i crkvenih djela u Beogradu u oktobru 1884. velika pažnja je posvećena pronalaženju načina za legalnu distribuciju srpskih udžbenika u Turskoj. Odlučeno je da Petar Kostić otputuje u Carigrad da na Porti i u Patrijaršiji pokuša da razriješi ovo pitanje. Na put je krenuo 10. novembra 1884. i sa sobom ponio udžbenike za osnovnu i srednju školu za koje je planirao da traži odobrenje. Dozvola za legalno rasturanje srpskih udžbenika za potrebe srpskih škola po Osmanskom carstvu mogla se nabaviti na osnovu privilegija koje je imala Carigradska patrijaršija, odnosno uz njeno odobrenje. Drugi način bio je preko turskog Ministarstva prosvjete, odnosno da se srpski udžbenici daju na odobrenje turskoj cenzuri. Petar Kostić i carigradski poslanik Grujić su se obratili Patrijaršiji, koja je obećala da će im izaći u susret, ali je poslije intervencije prizrenskog mitropolita Melentija promijenila mišljenje. Stoga se Kostić morao okrenuti ka turskoj cenzuri u Ministarstvu prosvjete. Cenzura je pregledala udžbenike sporo, pa je Kostić proveo u Carigradu skoro tri mjeseca, i tek je 15. marta 1885. dobio odobrenje za upotrebu dvadeset tri udžbenika namijenjena osnovnim i srednjim školama.
Tursko Ministarstvo prosvjete je naredilo da se promijene korice udžbenika u izdanju fonda Sime Igumanova, odnosno da se na njima naštampa dozvola cenzure. Odobrenje da se slobodno rasturaju srpski udžbenici omogućilo je da se proširi mreža srpskih škola u Osmanskoj imperiji. Međutim, Garašaninova vlada je preko carigradskog poslanika Grujića htjela da ubrza proces distribucije srpskih udžbenika u Osmanskom carstvu, tako što bi se štampali u Carigradu. Ta ideja nije sprovedena jer postojeće štamparije u Carigradu nijesu bile tehnički opremljene za štampanje tekstova na srpskom jeziku.
Poslije održavanja bugarskog mitinga u Plovdivu u februaru 1885. godine, na kojem su ispoljene teritorijalne pretenzije prema Makedoniji, uslijedila je reakcija u vidu organizovanja mitinga u Kraljevini Srbiji. Prvo je održan „Zbor Srbo-Makedonaca i Staro-Srbijanaca” u Beogradu 23. februara 1885, na kome je od predsjednika vlade Milutina Garašanina zatraženo da pokrene srpsku nacionalnu politiku u Makedoniji, koja će braniti srpske nacionalne interese. Uslijedili su mitinzi u Nišu, Beogradu i Vranju, koji su pozitivno uticali na stav vlade da se pozabavi zaštitom srpskih interesa u Makedoniji. Naime, srpska vlada je u februaru 1885. uputila pismo carigradskom patrijarhu Joakimu IV u kom je zatražila da se na vladičanske stolice u Makedoniji postave Srbi, a zauzvrat bi srpska vlada davala Patrijaršiji godišnji doprinos od 1.000 lira od svake eparhije. Carigradski patrijarh je u načelu prihvatio predlog srpske vlade, uz nekoliko uslova (da je kandidat turski podanik, da je završio bogosloviju, da zna grčki i dr.), ali do konkretnog sporazuma nije došlo.
Jedna od ideja Garašaninove vlade u maju 1885. godine bila je pokretanje srpskog dnevnog lista u Carigradu, koji bi se bavio političkim, društvenim, prosvjetnim, crkvenim i ekonomskim temama. Carigradski poslanik Stojan Novaković je predložio da se list zove „Vardar” i da glavni urednik bude Dimitrije Aleksijević, direktor pirotske gimnazije, rodom iz debarskog kraja. Bilo je predviđeno da list bude prijateljski naklonjen prema Grčkoj, da vodi polemiku sa Bugarima, da se drži pasivno prema Rusima, lojalno prema Turcima, a prema Srbiji da bude hladnokrvan i objektivan. Izbijanje srpsko-bugarskog rata je spriječilo dalje planove za izdavanje lista. Rat je prekinuo raznovrstan i sistematski rad Garašaninove vlade.
Obnavljanje srpske djelatnosti u Turskoj počelo je sredinom 1886. godine, a podrazumijevalo je rad na dobijanju autonomije srpske crkve, na otvaranju srpskih konzulata, crkveno-školskih opština, škola, štamparija i knjižara. Ozbiljan korak u tadašnjoj srpskoj spoljnoj politici bila je priprema za zaključenje Konzulske konvencije sa Turskom. Konvencija, koja je sklopljena u septembru 1886. godine, omogućila je otvaranje srpskih konzulata u Skoplju, Solunu, Bitolju i Prištini, što je imalo veliki politički efekat na stanovništvo u okolnim oblastima.
U novembru 1886. na mjesto poslanika u Carigradu postavljen je Stojan Novaković, neumorni nacionalni djelatnik. Njegov dolazak bio je ključan za napredovanje srpske stvari u Turskoj. Na putu u Carigrad Novaković se krajem novembra 1886. godine zadržao tri dana u Solunu, gdje je proučio sistem i rad bugarske propagande. Detaljno je izvijestio Ministarstvo inostranih djela o svojim saznanjima o načinu rada bugarske gimnazije i više ženske škole u Solunu.
(Nastaviće se)