Izmjenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama uvedena je norma kojom se ograničava pristup podacima koji se proglase za poslovnu ili poresku tajnu, pa postoji opasnost da će državne institucije sada sve ugovore proglašavati takvima, upozorio je član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović. On je na panelu „Pravo na pristup informacijama, zakonska rješenja i praktična primjena” ukazao da je ta izmjena posebno sporna jer može dovesti do narušavanja principa transparentnosti, upozoravajući da je to tijelo već ove godine podnijelo oko 500 prekršajnih prijava protiv državnih institucija zbog skrivanja podataka.
– Prevlađujući javni interes mora postojati ako postoji sumnja da je došlo do povrede propisa. Ima li išta važnije u Crnoj Gori, u vrijeme kada baratamo sa 700 miliona neplaćenog poreskog duga, i ima li većeg javnog interesa nego da se zna ko i kako ne izmiruje obaveze prema državi. Poreska uprava objavljuje listu 100 najvećih dužnika i to proaktivno, ali možda onaj 103. na listi ima dug manji za 500 ili 1.000 eura od onog ko je 100. Imaćemo veliki problem i sa poslovnom tajnom. Baš će biti zanimljivo koji to ugovor koji budu potpisivali državni organi neće biti poslovna tajna, pa ćemo vidjeti kako ćemo dobijati informacije – izjavio je Lacmanović.
Dodao je da je za Agenciju sporno to što Savjet više nema obavezu da meritorno odlučuje po žalbi jer postoji mogućnost da se to više ne radi jer nije obaveza.
– Aktuelni Savjet će postupati po žalbama, ali ne znamo da li će novi ići linijom manjeg otpora i neće raditi ono što ne mora. Ukoliko Savjet ne bi meritorno odlučivao, onda bi se do informacijama dolazilo u roku od šest mjeseci, dok se ponove svi postupci i završi postupak pred Upravnim sudom – kazao je Lacmanović.
On je istakao da je Savjet Agencije dosad snažno štitio pravo javnosti na pristup informacijama, a samim tim i demokratsku kontrolu vlasti.
– Uvijek kada se pokušava nešto sakriti to budi sumnju u nepravilnosti i mahinacije. Lani smo dobili 3.554 žalbe, odlučili o oko 2.800, a za 2.034 smo donijeli rješenje. Saglasni smo da je zakon trebalo mijenjati, ali u dijelu koji se odnosi na rad upravne inspekcije kojoj je trebalo dati obavezu i propisati joj sankcije ako ne postupi na osnovu naloga Savjeta, kada institucije odbijaju da dostave informacije. Upravna inspekcija nije postupila po 243 zahtjeva kojima smo tražili da provjere da li institucije imaju informaciju za koju tvrde da ih nemaju. Oni nijesu provjeravali, a mi smo pred Upravnim sudom izgubili 195 sudskih postupaka zbog ćutanja adminstracije, jer nijesmo mogli da donesemo odluku bez informacije upravne inspekcije. Trošak po svakoj tužbi je oko 150 eura, pa možete zamisliti koliki su to izdaci za budžet. Zato je trebalo dati Agenciji nadležnost da provjerava da li institucije zaista imaju ili nemaju informacije za koje kažu da im nijesu u posjedu – dodao je Lacmanović.
Istakao je da institucije od podnosilaca zahtjeva za slobodan pristup informacijama ne mogu tražiti pojašnjenja za šta će da koriste podatke, te da se ne mogu pravdati drugim zakonima ako nešto odbiju da saopšte, jer je Zakon o slobodnom pristupu informacijama leks specijalis.
Predsjednica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević istakla je da se u Crnoj Gori često kriju informacije koje su sporne, a da se odobrava pristup onima koje nikome ne mogu naškoditi ili ukazati na neku nepravilnost. Ona je navela da se često dešava da institucije odugovlače postupak davanja informacija na par godina i dostave informaciju kada je ona neupotrebljiva i izgubi svaku aktuelnost.
– Kada institucije nešto žele da sakriju, onda nema efikasnog načina da dođete do informacija. Mi koji smo pratili parlamentarne izbore od novembra prošle godine ne možemo dobiti informaciju ko su bili članovi proširenog sastava Državne izborne komisije. Imamo ćutanje administracije, dok se neko ne odobrovolji i dok tražena informacija ne postane besmislena, odnosno više nije relevantna za objavljivanje – navodi Kovačević.
Poručila je da „odgovornosti vlasti nema bez transparentnosti, kao ni efikasne borbe protiv korupcije”.
Predstavnica Poreske uprave Haida Jevrić izjavila je da su u toj instituciji naišli na mnoštvo poteškoća u pogledu obaveze čuvanja poreske tajne.
– Svako objelodanjivanje zaštićenih podataka bi izazvalo nepovjerenje prema Poreskoj upravi. Službenici često dolaze y situaciju da nakon odobravanja pristupa informacijama, niko ne preuzme dokumenta, čime se stvaraju troškovi za nas, a i zauzima prostor zbog čuvanja papirologije, koja ponekad prelazi i 1.000 stranica – dodala je Jevrićeva.
Ona tvrdi da nekada ne mogu da odgovore na zahtjev u predviđenom roku jer imaju previše posla.M.S.
EPCG najviše napredovala
Na panelu je ocijenjeno da je Elektroprivreda jedno od državnih preduzeća koje je najviše napredovalo kada je u pitanju primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Njihov predstavnik Željko Ćorić kazao je da su 2013. imali oko 40 zahtjeva za pristup informacijama, ali da je taj broj povećan prošle godine na oko 200.
– Nekada se traže i informacije koje su interesantne u datom političkom trenutku i možemo reći da u nekim slučajevima postoji zloupotreba prava – istakao je Ćorić.
Transparentnošću do odgovornosti
Ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić istakao je da svako ima pravo na pristup informacijama, posebno kada su u pitanju tijela vlasti.
– Zakonom o pristupu informacijama se povećava transparentnost i odgovornost organa vlasti i smanjuje mogućnost za korupciju. Pravo na informacije imaju svi. Ipak, pravo na pristup informacijama je u sukobu sa zakonom o tajnosti podataka. U Hrvatskoj imamo i međunarodne informacije jer smo mi dio NATO i EU, zato je naša dužnost da štitimo i neke podatke drugih država – objašnjava Grubišić.
On je kazao da službe za državnu bezbjednost u Hrvatskoj dobijaju malo zahtjeva za pristup informacijama i da se oni uglavnom odnose na potraživanje lica da im se kaže da li ih je UDBA pratila.
– Ti ljudi bivaju i razočarani kada im se kaže da nijesu bili praćeni – naveo je Grubišić.