Ukoliko namjeravate da posjetite prvu i jedinu farmu magaraca u Crnoj Gori u Danilovgradu ne zaboravite da ponesete ulaznicu – kilogram šargarepe ili jabuka. Na ovom mjestu pružiće vam se jedinstvena prilika da vidite više zdravih i lijepih primjeraka životinje koja je u Crnoj Gori skoro istrijebljena. Upravo je ugroženost ove vrste bio jedan od razloga da Darko Saveljić odluči da osnuje farmu magaraca Martinići.
Iako je, kako objašnjava za „Dan”, magarac dio crnogorske kulturne baštine i nasleđa, danas ovih životinja skoro i da nema.
– Gotovo da do prije tridesetak godina nije bilo kuće u krševitom dijelu koja nije imala magare za transport vode, drva, pa i naporan rad u polju. Ljudi su se odlučivali za tu životinju jer je adaptirana na krš, nije probirljiva i jede znatno manje nego konj, a prilično je izdržljiva i ne zahtijeva posebnu njegu. Danas su izgubili bitku sa tehničkom revolucijom i izgradnjom infrastrukture tako da je ova životinja ne samo u Crnoj Gori već i na Balkanu pred izumiranjem – upozorava Saveljić.
U Bjelopavlićima ranije nije bilo kuće koja nije imala magare. Međutim, slika je po zastupljenosti ove vrste prilično sumorna.
– U oktobru ove godine obišao sam sva sela na potezu od Gradine do Ostroga i našao svega tri magarca. Gotovo da su ugroženiji nego mrki medvjed – upozorava on.
Prema ranijim podacima Monstata, kako ukazuje Saveljić, broj magaraca registrovanih na teritoriji Bara, Danilovgrada, Cetinja i Ulcinja kretao se oko 300, ali upozorava da je situacija drugačija na terenu.
– To je statistika. Međutim, kad krenete u istraživanje i otkup vidite da su u međuvremenu nestali i, po mojoj (optimističnoj) procjeni, nema ih više od 150 u cijeloj državi – smatra on.
S obzirom na, kako kaže, današnji tretman i činjenicu da su mnoge jedinke odbačene i šetaju slobodno, da su izložene vukovima, zimi i drugim ugrožavajućim faktorima, za ovu se životinju može reći da je u Crnoj Gori ugrožena.
Iz tih razloga, kako ističe, namjera mu je da upravo farma koju je osnovao bude jezgro za obnovu populacije ove životinje.
– Ovo nije klasična farma gdje se životinje tretiraju hemijom i drže vezane. Magarci žive slobodno, imaju na raspolaganju hektare pašnjaka, a dohranjuju se samo sijenom. Cilj mi je da otkupim i one koje su usled napornog rada ili neadekvatnog tretmana u lošem stanju i obezbijedim im idealne uslove za život – kaže Saveljić.
Navodi da su životinje koje je kupio bile u očajnom stanju i da su dotad živjele u groznim uslovima.
– Da funkcioniše sistem i da se implementira Zakon o dobrobiti životinja, pojedini bivši vlasnici imali bi doživotnu robiju. Pojedine životinje su pojene vodom jednom sedmično... To samo govori koliko je ova životinja u našoj zemlji obezvrijeđena – navodi on.
Ističe da je magareće mlijeko od davnina lijek za bronhitis, astmu, kašalj, alergije, razna kožna oboljenja...
– Konzumiranjem ovog mlijeka u sirovom stanju mnoge bolesti organa za disanje nestaju odmah, a značajno se smanjuju simptomi težih plućnih bolesti. Razlog tome je kvalitet magarećeg mlijeka bogatijg 60 puta vitaminom C od kravljeg mlijeka. Ovo mlijeko ima i posebnu vrstu proteina koji jača imunitet, a enzim lizozim prirodni je antibiotik za upalne procese organa za varenje. Sve u svemu, radi se o prirodnoj antibiotskoj bombi kakva se danas u prirodi, posebno za plućne bolesti, još nije pronašla. Ovo mlijeko je idealna zamjena za sva ostala mlijeka na koja su djeca alergična – ne izaziva alergijske reakcije i koristi se kao zamjena za majčino – objašnjava Darko.
Navodi da magarice dnevno ne daju više od pola litra mlijeka, često znatno manje, te da je to razlog zbog čega je njihov proizvod skup.
– Litar košta 50 eura. Mlijeko može da se zamrzne i čuva u hladnjaku bez da se umanji njegova biološka vrijednost. Za teške bolesti djece ovo mlijeko se daje besplatno – kaže on.
Farma Martinići je, kako pojašnjava Saveljić, otvorena i za posjetioce.
– Ulaznica je simbolična – kilogram šargarepe ili jabuka. Od avgusta do novembra Farmu magaraca Martinići posjetilo je više od 500 ljudi koji su uživali u bližem kontaktu sa magarcima. Ovo je posebno značajno za djecu jer je danas luksuz vidjeti magarca u crnogorskim selima – ističe on.A.T.
Nije tvrdoglav
Iako magarac u narodu važi za tvrdoglavu i upornu životinju, Saveljić objašnjava da se radi o pogrešnoj percepciji ljudi jer smo skloni, kaže, da stvari posmatramo samo iz svog ugla.
– Ovo je jednako istinita kao i priča da pas voli kosti – voli jer čovjek prije njega pojede meso. Ja imam psa koji više voli meso, na primjer. A takvi su svi psi. Za razliku od drugih domaćih životinja, magarac ima svoje misli i svoj pravac. Teško ga je nagovoriti da radi nešto što ne želi. Ako se uzme u obzir da se magarac koristio za najteže poslove u polju i šumi, onda se vidi zašto ga ljudi smatraju tvrdoglavim. Takve poslove ni ljudi ni magarci nijesu radili s voljom – dodaje on.