Društvene mreže, razvoj modernih tehnologija i dostupnost telekomunikacionih uređaja učinili su da se ljudi međusobno otuđuju. Podatak da u Crnoj Gori otvoren nalog na društvenoj mreži Fejsbuk ima 45 odsto stanovništva, možda bi i ukazao na crnogorsku društvenost i želju za povezivanjem, ali ne i u situaciji kada takva vrsta kontakta postaje jedina. Svakodnevno gledamo ljude koji u društvima sjede u kafićima, parkovima, mjestima gdje su se nekada kretali kako bi se družili i razgovarali, ali koji ćute i kojima je pažnja usmjerena na pametne telefone i tablete.
Zbog sve veće okrenutosti ka onlajn platformama, građani postaju sve otuđeniji, a neznanje da se nađe mjera između virtuelnog i stvarnog dovodi i do bolesti zavisnosti, koji prema riječima sociologa i psihologa uzimaju sve više maha.
Doktor socioloških nauka Tatjana Vujović objašnjava za „Dan” da brz tempo života diktira upotrebu mobilnih telefona koja pored svojih prednosti ima i dosta nedostataka. Ona pojašnjava da ljudi danas ne mogu da zamisle život bez mobilnog telefona, jer su u telefonima veze, kontakti, internet, ukazujući da se suština komunikacije nije promijenila, ali da se u velikoj mjeri „preselila” na internet.
– Pozivi i poruke odavno su u manjini. Učestalost korišćenja telefona u svrhu povezivanja na društvenim mrežama ima prioritet. Ljudi postaju sve zavisniji i psihički i fizički od mobilnih uređaja, ali toga nijesu svjesni. Javljaju se simptomi koji se dovoljno ne prepoznaju. Javlja se strah da može da izgubi telefon, javlja se razdražljivost kada prestane baterija, depresija, u slučaju krađe telefona, uznemirenost kada nema dometa. U Crnoj Gori pretjerana upotreba mobilnih još se ne prepoznaje kao bolest zavisnosti, ali u svijetu je ona prepoznata kao moderna bolest, takozvana adiktofonija koja se manifestuje kao kao bolest zavisnosti od mobilnih telefona i sprovode se mjere za sprečavanje ove pojave. Riječ je o novom obliku zavisnosti koji se stvara brzo, a po posledicama se može uporediti sa zavisnošću od psihoaktivnih supstanci – kazala je Vujovićeva za „Dan”.
Upozorava da pretjerana upotreba mobilnih telefona dovodi do brojnih negativnih posledica, naročito kod djece i adolescenata, a javljaju se i brojni psihosocijalni problemi.
– Ograničava kretanje i vodi usporenom razvoju. Studije su pokazale da korisnici u prosjeku svakih šest minuta, odnosno 150 puta na dan provjeravaju mobilni telefon. Fizička aktivnost poboljšava pažnju i sposobnost učenja. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da tri četvrtine roditelja dozvoljava djeci upotrebu tehnologije u dječjim sobama, a 60 odsto njih nema uvid. Zbog toga, u tri četvrtine slučajeva djeci od devet-deset godina nedostaje san u tolikoj mjeri da se to odražava na njihove ocjene u školi. U našoj sredini postalo je uobičajno da i đaci nižih razreda nose telefon sa sobom u školu. Uprkos reagovanju profesora da telefon ometa nastavu u srednjim školama, tinejdžeri ne prestaju da kuckaju poruke na časovima, ni za vrijeme bioskopskih predstava, dok ručaju sa porodicom (što izaziva gnjev roditelja), pa ni dok hodaju ulicom. Pretjerana upotreba mobilnih dovodi do depresije i anksioznosti kod adolescenata, sindroma poremećaja pažnje, teškoća s vezivanjem, problema u ponašanju – ističe ona.
Vujovićeva navodi da je sprovodila istraživanje u kojoj mjeri je zavisnost od mobilnih telefona i interneta prisutna među srednjoškolcima u Crnoj Gori i kako ona utiče na njihovu svakodnevicu. Uzorak je bilo 100 učenika srednje Mješovite škole „Mladost” iz Tivta, a istraživanje je pokazalo da 43 odsto ispitanika mobilni telefon koristi do četiri sata dnevno. Ona navodi da mladi ne umiju da se kontrolišu kada je u pitanju korišćenje mobilnog telefona, pogotovo kada su u pitanju najnovije generacije mobilnih koje imaju pregršt mogućnosti.
– Ovakvi rezultati istraživanja samo su podstakli zabrinutost za moguću zavisnost mladih ljudi od mobilnih telefona i pokazuju da mladi nisu svjesni patologije i ozbiljnosti ove vrste zavisnosti. Sve ovo dovodi do smanjene komunikacije sa ljudima, kao i do velike otuđenosti. Komunikacija putem telefona ne može zamijeniti komunikaciju uživo. Telefon olakšava mladima komunikaciju, ali kad treba nastaviti tu komunikaciju uživo oni se ne osjećaju sigurno i sposobno – ukazala je ona.
Vujović ističe da su rezultati istraživanja pokazali da se često dešavaju konflikti između roditelja i djece kad je u pitanju pretjerana upotreba mobilnog telefona.
– Rezultati sprovedenog empirijskog istraživanja pokazali su da kod srednjoškolaca postoje simptomi zavisnosti od interneta koji su izraženiji kod muške populacije. Količina vremena provedenog na internetu ima najveću ulogu kod pojave oblika ponašanja vezanih uz zavisnost od interneta. Srednjoškolci veliku količinu slobodnog vremena provode na internetu, koristeći mobilni telefon. Posjedovati ovaj uređaj za mlade nije samo praktična stvar, već i pitanje prestiža, identifikacije sa uzorima (koji ih „bombarduju” sa reklama), ali i lične nesigurnosti. Naime, lakše je komunicirati SMS-om nego „oči u oči“. Zavisnost od interneta kod mladih javlja se zajedno sa opsesivnom vezanošću za kompjuter, odnosno za internet. Izvjesno je da znatnom broju mladih internet predstavlja nešto značajno u životu. Iako se internetom mnogi koriste u toku učenja i za potrebe obrazovanja, teško je odoljeti korištenju ovog medija u komercijalne svrhe. Smanjenjem broja sati provedenih na internetu i odvojenošću od telefona moguće je smanjiti opasnost od pojave zavisnosti. Veliki broj dece otuđuje se od ljudi iz realnog života i ostvaruje nove prijateljske kontakte uz pomoć interneta. Veoma je rizično sklapati takva poznanstva preko interneta jer često se dešava da mladi postaju žrtve nasilja u sajber-prostoru – naglasila je Vujovićeva.
Psiholog Radmila Stupar Đurišić objašnjava za „Dan” da je čovjek društveno biće i da mu je jako važna razmjena informacija, koja je, kako kaže, umnogome olakšana pojavljivanjem mobilnih aparata i društvenih mreža.
– Međuti, čovjek zaboravlja kada je važno iskazati prirodni dio svoga bića, a ne zadovoljavati samo potrebe društvenog i socijalnog bića. To je realan kontakt sa drugim ljudima, prirodom. Najbolje bi bilo kada bi tu, kao i u mnogim sferama života, mogli da napravimo balans, da se ne pretjeruje sa korišćenjem društvenih mreža, u razmjeni podataka i stalnoj želji za novim informacijama. Prosto naći mjeru, odnosno umjereno koristiti. Za sve aktivnosti treba izdvojiti određeni period, pa tako i za boravak na društvenim mrežama – preporučuje ona.
A.T.
Opasne posledice po djecu
Sociolog Tatjana Vujović upozorava da višečasovno korišćenje interneta dovodi do zanemarivanja porodice i bliskih prijatelja, dok se djeca sve manje bave fizičkim aktivnostima.
– Nedostatak sna utiče na kvalitet svakodnevnog života učenika, njihova produktivnost pada, javljaju se emocionalni i zdravstveni problemi, a često trpe i školske ocjene i obaveze. Ako se pogledaju rezultati sličnih, stranih studija, kao i studija koje se bave uticajem kompjutera, kompjuterskih igrica, mobilnih telefona, može se uočiti da ovi podaci nijesu novi i neočekivani jer je upravo najmlađa populacija pod najvećim pritiskom i uticajem ovih vrsta masovnih medija, a da se usled specifičnosti razvojnog perioda i procesa socijalizacije lako pronalaze sadržaji i onlajn aktivnosti koji će im ispuniti vrijeme i zadovoljiti neke od izraženih personalnih potreba (za druženjem, razumevanjem,empatijom, interesovanjima). Dobijeni rezultati ovog istraživanja su značajni indikatori zavisnosti mladih od mobilnih telefona i od posebnog su značaja za stvaranje programa prevencije zavisnosti mladih od interneta – zaključila je Vujović.