Da je uvezivanje dvije strateške grane razvoja Crne Gore, turizma i poljoprivrede, još uvijek plan od kojeg smo daleko svjedoči rejon planine Lukavice koji pripada nikšićkoj, kolašinskoj i danilovgradskoj opštini, ali nijedna još uvijek ne preduzima konkretne mjere na njegovoj valorizaciji. Na Lukavici su, osim Moračana, Rovčana, Pipera i Zagarčana, katuni i Župljana koji se sve više bave organskom proizvodnjom. Oni ističu da im djelatnost otežava izuzetno loša infrastruktura koja sprečava i turiste da dolaze na Lukavicu. Tridesetak kilometara od Nikšića prema Lukavici čini uzani i davno asfaltirani put, dok je dionica od oko sedam kilometara do Kapetanovog jezera prohodna uglavnom za terenska vozila. Do tog prirodnog ali teško dostupnog dragulja stižu samo malobrojni. Nevladina organizacija „Morakovo“ iz Župe zasad je među rijetkim koji se trude da u turističke svrhe promovišu Lukavicu, koju nesebično pokazuju svojim partnerima i saradnicima. Ipak, ističu da je cesta glavni i najveći problem.
– Župa sa svojim katunima zaista ima veće potencijale nego bilo koja opština u Crnoj Gori. Lukavica bi se mogla sa više aspekata razvijati jer uz turističke ima i vodne i šumske potencijale. Imamo dosta toga da pokažemo samo da nam je putna infrastruktura bolja – kaže Marina Kovačević, predstavnica NVO „Morakovo“.
Čitav rejon je pogodan za razvoj vjerskog turizma zbog blizine ostroškog i župskog manastira, kao i Crkve Sv. Ilije Gromovnika koju su sagradila plemena koja koriste katune na Lukavici. NVO „Morakovo“ je osnivač i Turističkog klastera „Župa“, čiji članovi su osim poljoprivrednih gazdinstava i turističke organizacije Nikšića, Kolašina i Danilovgrada. Prema riječima Kovačevićeve, zainteresovanih posjetilaca ima ali je iole normalna cesta osnovni preduslov za njihov dolazak.
– Put prema Kapetanovom jezeru bi trebalo asfaltirati da bude dostupan i turistima i onim koji se bave stočarstvom. Naravno, sve u zakonskim okvirima i uz jasno postavljena pravila za goste o očuvanju prirode. Godinama se govori i o putu preko Nikšića, Župe, Zabrana kralja Nikole do Kolašina koji bi bio najbliža spona od mora prema sjeveru države. Ta inicijativa potiče od prije skoro četiri decenije – kaže Kovačevićeva.
Turizmom na Lukavici pokušava da se bavi i porodica Tomić koja je u Lukama Bojovića na svom imanju otvorila eko-kamp.
Loša putna infrastruktura, posebno dionica prema Kapetanovom jezeru problem je tamošnjim stočarima kojih je sve više. Na jezeru su katuni Rovaca koji svake godine traže od opštine Kolašin da im sanira put kako bi došli do katuna. Dragoslav Bato Drašković iz Veljeg Dubokog do katuna na Kapetanovom jezeru svakog proljeća pješači šest kilometara makadamskim putem koji je ujedno i jedini kako-tako prohodan iz pravca Kolašina.
– Poprave nam put s proljeća, ali svake godine se radi isti posao jer ga prva kiša odnese. Trudimo se da preživimo od stočarstva, a turisti bi nam dobrodošli. Ima ih i sada i svi su oduševljeni prirodnim ljepotama koje ovdje vide, ali se, kao i mi, žale na loš put. Čitav ovaj rejon, a posebno Kapetanovo jezero je jedinstven prirodni dragulj, ali su ljudi slabo upoznati sa njim, što mnoge od nas onemogućava da se bavimo seoskim turizmom – kaže Drašković.
Kapetanovo jezero se nalazi na oko 1.680 metara nadmorske visine, a najveći vrhovi na Lukavici, koja prema legendi ima čak 365 izvora, jesu Veliki Žurim sa nadmorskom visinom od 2.036 metara i Mali Žurim 1. 984 metra. Cijeli lokalitet zbog geografskog položaja i nadmorske visine predstavlja i svojevrsnu vazdušnu banju.
B.B.


Za ovu ljepotu ne zna 70 odsto Crnogoraca

Turista iz Splita Denis Mikulić kaže da o asfaltiranju dionice prema Kapetanovom jezeru treba dobro razmisliti.
– Ako se asfaltira, vjerujem da će dosta ljudi dolaziti i postoji mogućnost da se priroda naruši, a ako se ne asfaltira, onda će i dalje ovdje biti manje ljudi. Treba napraviti kompromis, pa cestu popraviti da se može nesmetano vozilima prolaziti – kaže Mikulić i dodaje da je Lukavicu upoznao prije dvije godine i od tada je njen čest posjetilac.
– Kada sam prvi put iz Hrvatske došao ovdje, vidio sam čudo, ali je nevjerovatno koliko je malo promovisano. Vjerujem da 70 odsto ljudi u Crnoj Gori uopšte i ne zna šta ima od prirodnih ljepota, pa zato morate pričati o tome, reklamirati, pozivati ljude da dođu i pogledaju – smatra Mikulić.