Većina od ukupno 40 učenika Osnovne škole „Rade Perović” u Velimlju na nastavu dolazi iz sela u okolini, od kojih su pojedina od škole udaljena i po desetak kilometara. Njihovi roditelji su u proteklom periodu u više navrata pokretali inicijativu da se djeci obezbijedi prevoz. To je riješeno tako što Opština Nikšić, od prošlog septembra, na račun škole u Velimlju mjesečno uplaćuje 110 eura za troškove goriva, a za vozilo roditelji moraju sami da se snalaze. Nedavno se pokazalo da ni to nije rješenje jer mještani nemaju auto koji bi bio bezbjedan za puteve koji su rejonu Velimlja više nego u katastrofalnom stanju. Pokušaće, kazali su mještani u razgovoru za „Dan”, u dogovoru sa upravom škole da nađu donatore kako bi obezbijedili sigurnije vozilo za prevoz đaka, a koje bi poslužilo i za hitne slučajeve koje im je, kako tvrde, oduzeto prije više od dvije godine.
Iz sela Prigradina od devetoro djece braće Momčila i Milana Erakovića petoro svakodnevno na nastavu do škole u Velimlju putuje deset kilometara u oba pravca.
– Od 36 đaka iz Prigradine i susjedne Cerovice njih devetnaest pohađa nastavu U Velimlju. Prevozimo ih starim vozilima, druga nemamo, a i da imamo seoskim putem onakvim kakav jeste teško bi moglo. Svakodnevno strahujemo za bezbjednost djece, a nedavno zamalo nije došlo do tragedije. Ogorčeni smo na ministarstva prosvjete i poljoprivrede jer ne čine ništa za ovaj kraj u kojem ima toliko djece – kaže Momčilo Eraković, dodajući da je škola za dva đaka iz Cerovice udaljena deset kilometara u jednom pravcu.
Trasa od Prigradine do Velimlja nije duga ni đacima ni mještanima da su, kako je istakao, okolnosti drugačije. Cesta je u veoma lošem stanju, a posebno u zimskim uslovima kada se njom gotovo i ne može proći.
– Više od deset godina iz Opštine nijesu došli da poprave tu cestu. Mi koji tu živimo iskupimo se, pa sami popravljamo, ali je to sve uzalud, Prva kiša odnese materijal s puta i opet smo na istom – kaže Eraković.
Iz susjednih Počivala nekoliko osnovaca svakodnevno pješači po dva kilometra do matične škole u Velimlju. Cesta im jeste kraća, ali u istom stanju kao i ona prema Prigradini, pa nerijetko kao „prevozno sredstvo” koriste konje.
– To nam je jedini način da dođu do škole kad su kiše ili snjegovi. Put je u očajnom stanju i tada se kolima njime ne može. Ja ću od nove školske godine biti oslobođena te brige jer je moj sin upravo završio školovanje u Velimlju, ali ostaju djeca drugih da se dalje muče, a pomoći niotkuda – kaže Mira Matović.
U tri kuće Matovića u Počivalima ima dvanaestoro djece osnovnoškolskog uzrasta.
– Kada je lijepo vrijeme do škole idu pješke, a ioko je dionica koliko-toliko kraća od ostalih sela, problem je i teška đačka torba. Naša djeca danas žive i suočavaju se sa istim problemima kao i mi, ali prije više decenija. Ovdje se po pitanju boljih uslova ništa ne mijenja, i zbog toga narod odlazi iz ovih krajeva. Obećavaju štošta, ali ništa ne rješavaju, čak nijesu u stanju da urede ni ova dva kilometra puta do našeg sela koje mi povremeno naspemo pijeskom samo da bi došli do kuća – ogorčena je Mileva Matović.
U matičnoj školi na Velimlju nastavu pohađa 36 učenika, a četiri u područnim odjeljenjima ustanove u Crnom Kuku i Donjoj Somini.
B.B.


I škola tražila kombi, ali odgovora nema

Direktor škole „Rade Perović” Slobodan Gajić kaže da su početkom školske godine sa Opštinom Nikšić potpisali sporazum o uplati novca za gorivo za prevoz đaka. Većina njihovih učenika, potvrdio je on, na nastavu dolazi iz okolnih sela, ali škola nema svoje kombi vozilo, pa samim tim nije u mogućnosti da im organizuje prevoz.
– Svi nastavnici putuju iz Nikšića i koriste prevoz redovne autobuske linije Nikšić–Velimlje–Crkvice. Ovim autobusom putuju i učenici čije kuće gravitiraju na tom putnom pravcu, a Ministarstvo prosvjete participira u troškovima prevoza. Škola se više puta obraćala ministarstvima prosvjete i poljoprivrede sa zahtjevom za obezbjeđenjem jednog terenskog vozila za prevoz učenika koji žive u mjestima udaljenim od škole, ali do danas to vozilo nije obezbijeđeno – kaže Gajić.