A
gencija za sprečavanje korupcije (ASK) pokazala je da svjesno i namjerno krši zakon, da iznosi netačne i lažne podatke i postoji visok stepen sumnje da direktor ASK Sreten Radonjić i službenici koji su sproveli postupak protiv člana Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković i potpisali odluku prema kojoj se našla u navodnom sukobu interesa zloupotrebljavaju službena ovlašćenja na njenu štetu na način koji Krivični zakonik definiše kao krivično djelo. To je saopšteno iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pošto je Ćalović Markovićeva podnijela tužbu protiv ASK zbog, kako je navedeno, bitnih povreda pravila postupka, lažno, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o njenom navodnom kršenju Zakona o sprečavanju korupcije.
U tužbi se navodi da Ćalović Markovićeva, kao član Savjeta Agencije, nikada nije odlučivala o inicijativama MANS-a, jer Savjet nema nadležnost da odlučuje o konkretnim slučajevima, pa samim tim nije ni mogao odlučivati o inicijativama te nevladine organizacije (NVO).
– Zakon jasno propisuje da odluke donosi isključivo direktor Agencije i protiv njih se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom, a ne postupak pred Savjetom Agencije – kazali su iz MANS-a.
Naglašvaju da je Agencija morala znati nadležnosti svojih organa i činjenicu da Savjet nikada nije mogao odlučivati o prijavama MANS-a. Zato cijene da su konstatacije koje Agencija navodi u svojoj odluci, da je Ćalović Markovićeva odlučivala o prijavama MANS-a, neosnovane i, kako dodaju, očigledno zlonamjerne. Podsjećaju da se u odluci Agencije navodi da je Ćalović Markovićeva imala privatni interes na osnovu ugovora zaključenog između MANS-a i delegacije Evropske unije u Podgorici, ali se ne navodi u čemu se taj privatni interes sastoji.
– Da je Agencija pogledala ciljeve projekta koji je finansirala EU, vidjela bi da je rad MANS-a usmjeren na ostvarenje onih ciljeva koji su smisao i svrha odredbi Zakona o sprečavanju korupcije i Zakona o o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, a ne bilo čijeg privatnog interesa – naglasili su iz MANS-a.
Kako su istakli, Vanja Ćalović Marković nije imala u vidu privatni, već javni interes i u svom djelovanju u MANS-u i u svom radu u Savjetu Agencije. Iz MANS-a podsjećaju da „Agencija tvrdi da je Ćalović Markovićeva višestruko uvećala svoju zaradu poslije zaključenja ugovora sa Evropskom komisijom, sa bruto iznosa od 140 eura na neto iznos od 1.837 eura“.
– Međutim, iz Aneksa ugovora o radu iz januara 2015. godine vidi se da je Ćalović Markovićeva prije zaključenja ugovora između MANS-a i delegacije EU u Podgorici imala veću zaradu, nego poslije potpisivanja ugovora – kaže se u reagovanju MANS-a.
Objašavaju da se nakon isteka tog ugovora i završetka projekta, u februaru 2017. godine, zarada Vanje Ćalović Marković nije mijenjala sve do januara 2018, što, kako naglašavaju, dodatno potvrđuje da varijacije u zaradama nijesu imale nikakve veze sa zaključenim ugovorom sa delegacijom EU.
U tužbi dostavljenoj Upravnom sudu navodi se da je Agenciji bio dostupan budžet projekta, koji čini sastavni dio ugovora, a iz koga se, kako je istaknuto, jasno vidi da se tim ugovorom ne uvećava njena zarada.
– Već se iz tog projekta izdvaja ukupno 4.725 eura za 15 mjeseci zarade sa pripadajućim punim porezima i doprinosima, odnosno neto 189 eura mjesečno – pojašnjavaju iz MANS-a.
Iako je, kako se navodi u tužbi, Agencija imala na uvid sve ove činjenice, ova institucija, „svojom odlukom pokušava na zlonamjeran način predstaviti da je cijela vrijednost projekta utrošena za zaradu Ćalović Markovićeve“.
– ASK je od Poreske uprave tražila podatke o zaradi Ćalović Markovićeve samo u 2016. i 2017. godini, očigledno svjesno izbjegavajući da utvrdi visinu zarade koju je ostvarivala prije zaključivanja i nakon isteka ugovora, što je morala uraditi ako je već utvrđivala činjenicu da li joj je na osnovu tog ugovora višestruko uvećana zarada. Time je Agencija pokazala da svjesno i namjerno krši zakon, da iznosi netačne i lažne podatke, kao i da postoji visok stepen sumnje da direktor Agencije i službenici koji su sproveli ovaj postupak i potpisali pobijanu odluku, zloupotrebljavaju službena ovlašćenja na štetu Ćalović Markovićeve na način koji Krivični zakonik definiše kao krivično djelo – naglasili su iz MANS-a.
A.O.


Ugovor zaključio MANS

Iz MANS-a su kazali da, suprotno navodima iz pobijane odluke Agencije, ugovor sa delegacijom EU nije zaključila Vanja Ćalović Marković, već NVO. Objašnjavaju da je tim ugovorom MANS preuzeo obavezu da prijavljuje sve slučajeve mogućeg kršenja zakona koje otkrije u svom radu, i informacije dostavi Agenciji za sprečavanje korupcije, kao organu nadležnom da o njima odlučuje.
– Imajući u vidu da je Agencija nadležna da otkriva zloupotrebe u izbornom procesu, podnesene prijave od trećih lica predstavljaju izvor informacija o mogućim kršenjima zakona i time omogućavaju efikasniji i kvalitetniji rad te institucije, a ne ostvarivanje bilo čijih privatnih interesa – kazali su iz MANS-a.
Naglašavaju da je organizacija, a ne Vanja Ćalović Marković, preuzela ob­­aveze da prijavi kršenja zakona i koristi procedure propisane zakonom kako bi zaštitila javni interes i povećala transparentnost finansiranja izbora, što je posebno istaknuto u ugovoru kao ključni cilj projekta.
– U pobijanoj odluci Agencija ne navodi nijednu od ovih činjenica i odredbi ugovora, već očekivane rezultate tog projekta, procijenjene na osnovu prethodne prakse, neosnovano i neistinito navodi kao obaveze i to ne čak ni NVO MANS, već lično Vanje Ćalović Marković. Istovremeno, u tom ugovoru nema ni riječi o aktivnostima ili bilo kakvim obavezama Ćalović Markovićeve u Savjetu Agencije – navode iz NVO.


Nije dozvoljeno da se izjasni o optužbama

U tužbi se navodi da Vanji Ćalović Marković, kao stranki, nikada nije data mogućnost da se izjasni o navodnom kršenju zakona koje joj je stavljeno na teret spornom odlukom, što, kako dodaju, predstavlja brutalnu povredu postupka.
– Spornu odluku je neovlašćeno i suprotno zakonu donio pomoćnik direktora, a ne direktor, što predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka. Pobijana odluka ne sadrži razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rješenje kakvo je dato u dispozitivu, što predstavlja dodatnu povredu pravila postupka – navodi se u tužbi.