Obespravljeni građani Crne Gore, a oni čine veliku većinu stanovništva, znaju kako je biti na udaru vlasti, ogorčen nepravdom, lišen dostojanstva, imovine, dijela javnog dobra, često i nacionalnog ponosa, kulturnih prava...
Dobro je da su se pristalice demokratije iz redova svih crnogorskih naroda ujedinile kako bi svim građanima donijeli slobodu i demokratiju. Crna Gora, osim kada ju je bombardovao NATO, tokom proteklih decenija nije bila ugrožena. To je velika prednost svih onih koji se danas na ulicama i trgovima bore za vrijednosti na kojima počiva moderna Evropa. Građani ne treba da, podnoseći nekog tiranina, navodno doprinose odbrani svoje države ili nacionalnih prava.
Za to vrijeme u Sarajevu je presuđeno da naši sunarodnici i njihov entitet koji je susjedan Crnoj Gori, kome je (i) Crna Gora garantovala autonomiju, ne smiju da slave dan svoje državnosti. Bošnjačke šovinističke sudije su preglasavnjem, uz pomoć sudija stranaca koje su tu da omoguće dominaciju Bošnjaka, oglasile ovaj dan neustavnim.
Srpski narod u Bosni i Hercegovini bio je 1992. spreman da prihvati da ostane bez autonomije, samo ukoliko BiH ostane članica jugoslovenske federacije. Bošnjačke vođe su to odbile. Bili su spremni da prihvate nezavisnost Bosne i Hercegovine ukoliko im omoguće prava i teritorijalnu autonomiju - užu i manje prostranu od ove današnje. Prava i autonomiju su izborili ratom. Od uspostave mira traje borba bošnjačkih šovinista i imperijalističkih stranih političara da budu ukinute autonomija i ravnopravnost srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Tokom dvadeset godina ukinute su čak 64 nadležnosti entiteta, od kojih samo tri u skladu sa Ustavom. Svi simboli srpskog naroda i Republike Srpske našli su se pred sudom. Zastavu su naši eksperti uspjeli da odbrane, himna ''Bože pravde'' je ukinuta, kao i grb. Međutim, vlade Republike Srpske uspjele su da uvedu amblem koji još rječitije predstavlja srpsku naciju i njenu novu državu. Nova himna Republike Srpske ''Moja republika'' prihvaćena je u narodu i pjevana više i češće nego himna BiH.
Prošle godine preko suda su napadnuti i grbovi velikog broja opština, među njima i glavnog grada Srpske - Banjaluke. Sada je osporen i centralni državni praznik koji sa pravoslavnom vjerom nema mnogo veze budući da se sekularno obilježava. Svaki dan u crkvenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve obilježava i po jedna slava. Da li bošnjačkim nacionalistima odgovara samo da oni ponovo konstruišu srpsku naciju i sami odrede šta im od njenog identiteta odgovara?
I dok malobrojniji Bošnjaci u Prijepolju, gradiću na jugozapadu Srbije, traže da njihov nacionalni grb uđe u grb opštine iz koga nestaje Bijeli anđeo, Federacija BiH očišćena je od svega što podsjeća na Srbe, osim zvaničnih natpisa na zajedničkim ustanovama, pa ni tamo ćirilićni natpis nikad nije prvi ili na najvišem mjestu table.
Srpskoj ostaje da se bori. Da prestane da priznaje nepravedni sud, zaštiti svoju slobodu i demokratiju. Na sličan način, nepristajanjem, odlučnošću i hrabrošću će i većina Srba, Crnogoraca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata zaštititi slobodu i demokratiju od autoritarnog Đukanovićevog režima.
Gdje ide politika stalnih sukoba? Ko proizvodi antagonizme među narodima? Ko živi u devedesetim godinama prošlog vijeka? Aljbin Kurti, za koga je svaki sporazum sa Srbima i Srbijom „izdaja“? Hrvatski političari koji tvrde da i pored svega – srpskog prihvatanja obespravljivanja Srba, nepoštovanja Erdutskog sporazuma, fašističkog progona ćirilice, nepoštenih suđenja u Hagu i Hrvatskoj, primjernog kažnjavanja srpskih zločinaca u Beogradu – srpski političari tek treba da se suoče sa zločinačkom prošlošću?! Za to vrijeme stotine hiljada ljudi u transu pjeva na koncertima na kojima nacionalna pjevačka zvijezda slavi „mesare iz Gradiške Stare“... Šta reći o Crnoj Gori? Premijer smatra za potrebno da naglasi da nije u sukobu sa srpskim narodom? Zamislite kad bi takvu potrebu, o odnosima prema bilo kom narodu, trebalo da ima neki zapadevropski političar? Nezamislivo.
Neki tvrde da su Srbi zaslužili takav odnos zbog ratova koje su, navodno, isključivo oni izazvali i u kojima su samo oni činili zločine. Ako je tako, odakle onda mržnja u Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji...? Kakvi to kompleksi mogu da navedu makedonskog aktivistu da kaže da je Srbija destabilizovala region nepriznavanjem nezavisnosti Kosova? Šta se dešava u Albaniji, gdje ministar ima obraza da traži prava za Albance u Preševu, a osporava mnogo niži stepen prava Grcima, Srbima i ostalima u svojoj državi? Kako objasniti činjenicu da crnororska vlast ima negativan odnos samo prema onim svojim građanima koji imaju srpsko državljanstvo ili nose ulicom srpsku zastavu?
Mržnja je iracionalna i nemoguće ju je objasniti... Ono što treba da bude misao vodilja svima kojima je do demokratije i prijateljstva među narodima jeste odbrana dostojanstva. U Srpskoj, Crnoj Gori na Kosovu i Metohiji građani koji su ugroženi brane upravo dostojanstvo i demokratiju.
(Autor je istoričar i
docent na Filozofskom
fakultetu u Beogradu)
Piše: Čedomir Antić