BERANE - Prije tri mjeseca nadležni u Opštini Berane obavijestili su Upravu policije da je iz bivše upravne zgrade Fabrike celuloze i papira nestala finansijska dokumentacija tog preduzeća za period od 1963. do 2004. godine. U prijavi se navodilo da se radi o platnim listama koje služe za popunjavanje obrasca M4, prilikom odlaska radnika u penziju.
- S obzirom na veliki značaj pomenute dokumentacije, koju građani svakodnevno potražuju u cilju ostvarivanja svojih prava u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osuguranju, molimo vas da preduzmete potrebne mjere u cilju pronalaženja lica koja su protivpravno, bez odobrenja nadležnih u Opštini Berane organizovala i izvršila izmeštanje pomenute dokumentacije – navodilo se u obavještenju koje je Opština Berane dostavila beranskoj policiji.Nakon toga iz policije su saopštili da su slučaj predočili Područnom organu za prekršaje i da je nakon toga, na osnovu Zakona o arhivskoj djelatnosti, radi daljeg postupanja predmet proslijeđen Državnom arhivu. Isticali su da je procedura u toku i da se preduzimaju određene mjere za rasvjetljavanje ovog slučaja. Iz arhivskog odsjeka u Beranama juče su nezvanično saopštili da još uvijek sa sigurnošću ne može da se kaže šta se desilo sa dokumentacijom i da li ju je neko otuđio na nezakonit način. Istakli su da će se to ustanoviti tek nakon što komisija, koju je formirala Opština Berane, izvrši izlučivanje postojeće arhivske i registarske građe iz prostorija bivše Fabrike celuloze i papira.
Sličnu konstataciju izrekli su i iz lokalne uprave, navodeći da komisija radi svoj posao, i da je nezahvalno prije okončanja zakonske procedure donositi sudove o eventualnom nestanku pomenutih papira. Odnedavno vlasnik bivše upravne zgrade Fabrike celuloze i papira postalo preduzeća D.O.O. ŠIK Polimlje. Iz tog preduzeća su izjavili da im nije poznato da li je arhivska građa uklonjena i da im bliži podaci o tom slučaju nijesu poznati. Kazali su da će nova saznanja blagovremeno predočiti nadležnim licima u Opštini Berane.
Nestanak dokumentacije o kojoj je riječ prvi je prijavio Mikan Dabetić, knjigovođa koji je u poslednjih tridesetak godina bio radno angažovan da bivšim radnicima Fabrike celuloze i papira izdaje neophodne papire. On je ustvrdio da je sva finansijska dokumentacija za period od četrdesetak godina nestala iz upravne zgrade.
- Radi se o vrijednoj papirologiji koja je od izuzetnog značaja za bivše zaposlene iz tog preduzeća, tim prije kad se zna da je kroz Fabriku celuloze i papira za vrijeme njenog rada prošlo oko 14.000 radnika. Zato sam slučaj odmah prijavio nadležnim organima, jer bivši radnici su nakon zatvaranja fabrike, radi regulisanja penzije, godinama dolazili i tražili platne liste koje su im služile kao dokaz za popunjavanje obrasca M4. Sada su mnogi ostali uskraćeni za tu mogućnost, jer se neko usudio da iz upravne zgrade ukloni raspoloživa dokumeta. Zato bivši radnici opravdano protestuju jer ne mogu da ostvre svoja prava. Svakodnevno me zove veli broj ljudi pitajući šta da rade, a ja ostajem bez odgovora – naglašava Dabetić.
Prije godinu i po dana nepoznata lica napravila su pravu poharu upravne zgrade bivše Fabrike Celuloze i papira iz koje su odnijeli na desetine radijatora, kablove, tehničku opremu i što šta drugo što je lako unovčiti kod otkupljivača starog gvožđa. Prilikom premetačine vandali, su oštetili i dio raspoloživog inventara, dok je obimna poslovna dokumentacvija razbacivana na sve strane.
- Određene kriminalne grupe su, pod zaštitom moćnika, uspjele da unište sve ono što su brojne generacije upornim radom godinama stvarale. Tako je biznis zona na Rudešu pretvorena u zonu sumraka, dok bivši fabrički pogoni predstavljaju spomen kosturnicu beranske privrede. Očigledno da je neko po pripremljenom scenariju namjerno htio da uništi beransku privredu, jer da nije tako neko bi stao u zaštitu fabrika na Rudešu koje su praktično nestale sa lica zemlje – smatraju bivši radnici.
D.J.
Fabrika prepuštena propadanju
Fabrika celuloze i papira, osnovana je šezdesetih godina prošlog vijeka. Već punih dvadesetak godina njeni pogoni prepušteni su stalnom propadanju. Od 1989. godine fabrika je radila samo povremeno i to smanjenim kapacitetom, pravdajući to nedostatkom obrtnih sredstava, da bi aprila 2004. godine ponovo bio uveden stečaj. Iste godine fabriku je na javnoj licitaciji, za nešto manje od milion eura, kupila firma Tigoimpeks, na čelu sa Radojem Gomilanovićem, kada je i preimenovana u Novu Beranku. Sa proizvodnjom se otpočinjalo u više navrata, ali se sve završavalo samo na pokušajima, bez nekog kontinuiranog rada. Od septembra 2007. godine, nakon pomora ribe u rijeci Lim, mašine u pogonima Nove beranke nalaze se u stanju potpunog mirovanja.