U uslovima oštre ekonomsko-dužničke krize, kriminala i korupcije bez pravnog ishoda, trajanja vrha vlasti van demokratske kontrole, skupštinska rezolucija o ulasku u NATO je nova predstava za javnost, smatra lider Demosa Miodrag Lekić. On je u intervjuu za „Sputnjik” naglasio da pozivnica za članstvo u NATO nije ni stigla u Podgoricu, „pa ovo egzaltirano navaljivanje na još zatvorena vrata ne samo da je suprotno crnogorskoj istorijskoj tradiciji, već neukusno podstiče autokolonijalnu svijest u našoj zemlji”.
Govoreći o tome što je većina u parlamentu nedavno usvojila rezoluciju o NATO-u, Lekić je rekao da je ta parapatriotska operacija očigledno imala više funkcija, u prvom redu da se teška realnost uslova u kojima žive građani zamijeni novom temom ulaska u NATO.
Upitan koje bi, pored skretanja pažnje sa realnog života građana, mogle biti druge funkcije politike koja je dovela do aktuelizovanja ove rezolucije, Lekić je rekao da ih ima najmanje još četiri.
– Prvo, podsticanje podjela i svađa u zemlji, jer ova tema duboko dijeli građane Crne Gore. Naime, vladajuća stranka je i tokom parlamentarne rasprave definisala ulazak u NATO kao najznačajniji državni interes, dajući temi posebnu dramatičnost, neku vrstu kulta novog višeg cilja. Mnoga već objavljena istraživanja ukazuju da više od pola stanovništva misli drugačije. Drugo, trebalo je da upravo rezultati glasanja u parlamentu prikriju realnu sliku raspoloženja građana povodom tog pitanja – rekao je Lekić.
Kako smatra, treće je što je ritualno forsiranje rezolucije u Skupštini bilo najava da na izborima iduće godine centralna tema neće biti suočavanje sa realnim, životnim, nagomilanim problemima Crne Gore, već dramom ulaska zemlje u NATO.
– Tu će opet nosioci vlasti propagandno i ignorantski podsticati one demagoško primitivne teme o podjelama na partizane i četnike, rezervišući za sebe status partizana. Samo što su oni pravi partizani u Drugom svjetskom ratu više voljeli Ruse, dok ovi novi više vole Amerikance. Da nije ozbiljna, ova tema bi bila veoma komična. U objašnjenju četvrtog razloga treba podsjetiti da zbog neizgrađene pravne države EU uporno traži konkretne rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala, i to na visokom nivou, kao uslova za napredovanje Crne Gore u evropskim integracijama. Nije teško zaključiti da se iza izuzetno jake javne odanosti NATO-u od vrha crnogorske vlasti, posebno onih njenih članova pod sjenkama kriminala i korupcije, kriju očekivanja da će im se upravo zbog te odanosti progledati kroz prste u međunarodnim krugovima. Drugim riječima, da neprijatni dosijei o njima ostanu još u ladicama – kazao je Lekić.
Kako je poručio, pripada onoj većini u Crnoj Gori koja zastupa demokratski princip da o ovom pitanju treba odlučiti na referendumu. Lekić navodi da je i u programu Demosa precizno zapisano da je za ulazak Crne Gore u vojne saveze potrebno neposredno izjašnjavanje građana na referendumu.
– Na tome ćemo ne samo insistirati u daljoj političkoj dinamici, već ćemo do kraja i javno demistifikovati pozadine drugačijih varijanti odlučivanja – kaže lider Demosa.
Naveo je da su zvaničnici NATO-a javno isticali da je za upućivanje pozivnice potrebno, između ostalog, zadovoljiti dva glavna uslova – mjerljive rezultate u borbi protiv korupcije i jasnu većinsku volju građana za prijem u NATO.
M.V.
Od afera do atlantskih integracija
Lekić smatra da je i afera „Depeša”, ovdašnji Vikiliks, otkrila kako domaći zvaničnici u razgovorima sa stranim diplomatama plasiraju priče da su protiv NATO-a na domaćem terenu primitivne, mračne, anahronističke snage.
– S druge strane, domaći pojedinci i grupe involvirani u korupcionaške afere preko odanosti NATO-u nastoje da uhvate voz istorijske progresivnosti, pa i modernosti. I to je zbilja ironija situacije koja bi trebalo ne da obraduje, već ozbiljno da zabrine zainteresovane međunarodne partnere. Da, etiketira se i Rusija, koja, ne isključujem, ima kao i drugi svoje stavove, pa i interese povodom istog pitanja, mada lično nisam imao baš nijednu priliku da to i iskustveno uočim – navodi Lekić.
Potrebna realna spoljna politika
Po mišljenju Miodraga Lekića, Crna Gora treba da vodi ozbiljnu, osmišljenu, dostojanstvenu, realističku spoljnu politiku, kojom bi primarno štitila svoje današnje interese, ujedno poštujući svoju zanimljivu, „usuđujem se reći lijepu i bogatu istoriju”.
– Kada se zalažem za realističku spoljnu politiku, mislim da treba izbjeći dvije krajnosti. Jednu inferiornu, odlučujuće prilagođenu pristupu da treba slušati izabranog saveznika na bazi procijene da se s jedne strane radi o najjačoj sili, a s druge da će se saveznik zalagati za status kvo u ovoj zemlji. Ovaj pristup je očigledno baziran na pojedinačnim i grupnim interesima aktuelne političke elite, uz alibi obrazloženje da smo „slamka među vihorove” – smatra lider Demosa.
Navodi da je druga pogrešna krajnost moguća umišljenost o posebnoj snazi naše države.