Ulazak Crne Gore u NATO u sadašnjem trenutku vam je kao odlazak u četnike 1946. godine ili ulazak u autobus koji je prednjim točkovima već na ivici provalije, ocijenio je u razgovoru za „Dan” vojnopolitički analitičar i novinar Miroslav Lazanski. On je poručio da je moguće voditi politiku vojne neutralnosti, te da je vojno svrstavanje uvijek svrstavanje protiv nekoga.
Lazanski je u razgovoru za naš list rekao da se događaji koji su poslednjih nedjelja buktali u Makedoniji ne mogu prenijeti u Crnu Goru, jer još nije na dnevnom redu Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
– Događaji u Makedoniji ne mogu da se prenesu u Crnu Goru sve dok ona bude dosledno izvršavala naloge iz Brisela i Vašingtona. Vidjeli ste kako je tekao scenario u Makedoniji – okršaj u Kumanovu i onda i promjena stavova premijera Makedonije Nikole Gruevskog. On je shvatio poruku, a bit poruke jeste da su Albanci faktor pomoću kojeg SAD drže u šah-mat poziciji Makedoniju a po potrebi i Srbiju. Crna Gora još nije na dnevnom redu, a kada će biti, to samo Đekna zna – rekao je Lazanski.
Ističe da je moguće voditi politiku vojne neutralnosti, što se vidi na primjerima Švedske, Finske, Austrije, Švajcarske, Kipra, Malte i Irske.
– Sve su te zemlje, osim Švajcarske, članice EU, ali nijesu i članice NATO-a. Vojno svrstavanje je uvijek svrstavanje protiv nekoga. Nema akademskog i teoretskog vojnog svrstavanja, ono je uvijek konkretno i protiv nekoga. Danas je ono, kada je riječ o NATO-u, protiv Rusije, i ima i izrazito antiruski karakter, pošto je ambijent trenutnih američko-ruskih odnosa veoma konfliktan. Ulazak u NATO u sadašnjem trenutku vam je kao odlazak u četnike 1946. godine ili ulazak u autobus koji je prednjim točkovima već na ivici provalije. Ali, vi ulazite na zadnja vrata, pa to i ne vidite – upozorio je Lazanski.
Smatra da u Podgorici nije praćena parada u Moskvi, tj. nije praćeno ko je sve bio uz Vladimira Putina.
– Vidjeli ste predsjednika Kine, to je druga, a neki tvrde i prva ekonomska sila svijeta, pa tu je bila i Indija. Svijet se promijenio – ako smo prije 25 godina prespavali rušenje Berlinskog zida, mislim da su sada neki prespavali i kraj unipolarnog svijeta. SAD se moraju suočiti sa Kinom u njenoj interesnoj zoni. SAD već počinju da u to područje prebacuju najbolju vojnu tehnologiju, a za dva velika suočavanja na raznim djelovima svijeta ni SAD nemaju kapacitete. I neće ih ni imati jer su već uvučene u lanac sukoba i intervencija – istakao je Lazanski.
Dugogodišnji komentator svjetskih i balkanskih vojnih prilika procjenjuje da će evropska solidarnost sa SAD pući najkasnije 2019. godine.
– Nema više gasa preko Ukrajine, nema tečnog gasa iz SAD, nema gasa iz Azerbejdžana, šta da se radi? Transjadranski gasovod? Čime će biti punjen, čijim gasom? Tada, te 2019. Rusi mogu cjelokupni gas koji je išao za EU da prodaju Kinezima jer će gasovod Snaga Sibira biti gotov. Znači, 2019. je ključna godina kada će EU konačno morati da odluči – da li su joj draži i bliži njeni interesi ili američki. To vide čak i američki komentatori, samo kod vas neki ne vide dalje od Barija. No, dozvoljavam, možda je i to rješenje, izgradite most Bar–Bari i onda svi kolektivno pretrčite preko mosta. I riješili ste sve probleme – kaže Lazanski.A.T.
Mijenjajte narod kad vlast ne možete
Odgovarajući na pitanje kako gleda na to što je, bez obzira na masovno protivljenje građana Crne Gore, ulazak u NATO glavni strateški cilj Vlade, Miroslav Lazanski preporučuje da mijenjamo narod.
– Očit je nesklad između naroda, koji većinski nije za ulazak u NATO, i vlasti u Crnoj Gori, koja to očajnički i pobožno želi. Znači, morate da promijvvenite narod u Crnoj Gori. Mijenjajte narod, kod vas je to lakše nego promijeniti vlast – zaključio je Lazanski.
Biografija
Miroslav Lazanski rođen je 1950. u Karlovcu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i započeo novinarsku karijeru, prvo u „Poletu“, kasnije u „Vjesniku“, „Startu“, „Danasu“, „Politici ekspres“, „NIN-u“, „Večernjim novostima“ (1996–2001).
Od 1991. Lazanski radi u „Politici“, a tokom svoje višedecenijske karijere izvještavao je iz Sirije, Somalije, sa Krima i ratova u Avganistanu, Čečeniji, Kongu, Iraku, Iranu, Libanu, Jemenu i Libiji...
U svojoj bogatoj biografiji može da istakne da je intervjuisao dva vrhovna komandanta NATO-a, tri maršala SSSR, šefove KGB-a, KHAD-a, pedesetak ministara odbrane i načelnika generalštaba svjetskih armija.
Jedini je jugoslovenski novinar koji je plovio na atomskoj podmornici, američkoj „Tautog”, letio na avionu F-14, bio na nosaču aviona „Džon F. Kenedi”.
Autor je deset knjiga i desetak velikih TV-serijala.