Ni na jednom organu Demosa čijoj sam sjednici prisustvovala sve do poslednje sjednice Predsjedništva, koju je demonstrativno napustio, predsjednik Izvršnog odbora Goran Danilović nije ni jedan jedini put pokazao da se ne slaže sa predlozima i odlukama predsjednika Miodraga Lekića, kazala je član Predsjedništva Demosa Aleksandra Vuković, reagujući na Danilovićeve izjave.
– Zaobilazeći istinu i činjenice, uporno ponavljajući dvije opsesivne teme – „Lekić” i „većina”, prvu – ne bi li se popeo do Lekića u očajničkoj težnji da bude ravnopravan partner, drugu (u najmanju ruku i uz sve manipulacijom dobijene potpise problematičnu većinu) – kao pojas za spasavanje za „poslove” kojih se prihvatio, Goran Danilović „iznenađen je i zatečen” (možda i uvređen) zato što je predsjednik Demosa poslije pet godina zaključio da on hoće da mu otme stranku. Ne pominje šta je dovelo do takvog zaključka. Ne pominje da je, bez znanja ne samo predsjednika nego i velikog broja članova GO, organizovao inicijativu i potpisao zahtjev za održavanje vanredne izborne skupštine, po čijem se sadržaju jasno vidi cilj – smjena predsjednika Miodraga Lekića i otvaranje prostora za imenovanje novog – kazala je Vukovićeva.
Ona je kazala da na sjednicama organa stranke kojima je prisustvovala Danilović nijednom nije Lekića upozorio na bilo koju grešku koju po statutu pravi „iako mu je to bila i stranačka, a i moralna dužnost, s obzirom na to da nije propuštao priliku da sebe istakne kao odličnog poznavaoca formalnih pravila politike, statuta, pravilnika, infrastruktura, koalicija, finansija i svega ostalog vezanog za politiku”.
– I onda, odjednom, vanredna situacija, vanredna skupština, vanredne mjere. Nisam bila upoznata sa inicijativom o zahtjevu za vanrednu izbornu skupštinu sve do dana održavanja GO, iako sam uvijek imala veoma dobre odnose sa svim članovima Demosa i ne mogu da se ne zapitam zašto sam zaobiđena, kad, kako tvrdi predsjednik IO, „do javnog nastupa Lekića nije bilo struja” u stranci. Ako struja nije bilo, po kom su kriterijumu članovi GO upoznavani sa inicijativom o zahtjevu? Zašto su neki upoznati, a neki nisu – pita Vukovićeva.
Ona se pita i zašto ta većina za koju se toliko bori i krvari predsjednik Izvršnog odbora, braneći njena prava, nije obaviještena istovremeno.
– Zašto su neki članovi GO presretani u Podgorici na dan održavanja GO, odvraćani od odlaska na mjesto održavanja sjednice, uz objašnjenje „nema šta da ideš, nema kvoruma” i potpisivali nešto što svakako nije bio sadašnji zahtjev? Zašto su neki članovi GO uznemiravani telefonom, zašto im se dolazilo na kućna vrata u sitne sate, zašto su sa predsjednikom Izvršnog odbora obavljali razgovore na njegovu inicijativu, ako je sve bilo tako demokratski, spontano i časno? Zar sjednica GO nije mjesto da se raspravi sve što treba da se raspravi, ako zaista ne želimo da se brukamo? Zar predsjednik Izvršnog odbora Demosa nije dužan da objasni javnosti zašto ne želi da sa tom većinom dođe na sjednicu GO i da, pokazujući da većina stvarno postoji, sa njom donese zaključke koje ona želi – navela je Vukovićeva.
Tvrdi da ignorišući potpuno GO i mogućnost njegovog održavanja, previđajući član 33 statuta stranke koji kaže da Glavni odbor punopravno radi i odlučuje na sjednici uz prisustvo većine članova (što znači da se bez održane sjednice ne može odlučivati), Danilović najavljuje vanrednu izbornu skupštinu.
– Neku vanrednu izbornu skupštinu organizovanu u ličnom aranžmanu i van institucija stranke, kojoj, iako nema statutarnu nadležnost, čak predviđa i vrijeme održavanja... I onda, idilično (da ne kažem patetično i degutantno), ta vanredna skupština treba da bude „skupština pomirenja”, a Demos da dobije nekakvu „novu snagu” i onda... ne znam šta onda, možda onda svi zajedno da odemo na more, kao što su otišli Medeja i njena srećna familija po tumačenju Meline Merkuri u filmu „Nikad nedjeljom”. A ako, kojim slučajem, ta skupština ne bude skupština pomirenja, e pa zna se ko će biti kriv, onaj ko nije htio da prihvati „iskreni” poziv na pomirenje – zaključila je Vukovićeva.
M.V.