Nisam očekivao da će Miodrag Lekić nazvati pučem i pučistima većinu članova Glavnog odbora Demosa i veliku većinu naših odbora. Pozivam ga javno da ne vrijeđa ljude koji su održali Demos, da se ne stavlja u ulogu žrtve i da shvati da svako od nas ima svoje dostojanstvo, saopštio je u intervjuu za „Dan” funkcioner Demosa Goran Danilović. On je rekao da je nedostojno nazvati pučem i pučistima volju većine.
– Mi nismo željeli svađu, niti je sada želimo. Puč je kada se manjina ponaša na ovakav način. Nismo mi bilo ko. Demos je naš politički dom. Mi smo ga stvarali zajedno sa Lekićem, mi smo osnivači Demosa. Skupština nas je birala i treba ponovo da nas bira – istakao je Danilović.
Po Vašem mišljenju, kako je i zašto počeo sukob u Demosu?
–Tek juče sam saznao da su navodni razlozi moja nezajažljiva želja da preotmem Demos, da budem predsjednik i da promijenim program stranke!? Kako je to moguće ako smo profesor Radonjić i ja napisali sadržaj programa Demosa, a ja tom istom Demosu dao ime? Nisam očekivao da će gospodin Lekić nazvati pučem i pučistima većinu članova Glavnog odbora Demosa i veliku većinu naših odbora. Pozivam ga javno da ne vrijeđa ljude koji su održali Demos, da se ne stavlja u ulogu žrtve i da shvati da svako od nas ima svoje dostojanstvo.
Nikada do jučerašnjeg intervjua gospodin Lekić nije, ni u šali, onako govorio o meni. Očigledno je da ja odjednom smetam njemu, da je presuda negdje donesena i da mi se ukida pravo da govorim ili da se branim. Bilo bi lako da je u pitanju lični rat sa mnom, ali se ovdje radi o nipodaštavanju svih nas koji smo zajedno sa njim stvarali Demos. Na to niko nema pravo, pa ni predsjednik. To je nedopustivo i ispod nivoa i časti naših članova.
Da li se Demos cijepa po nacionalnom šavu i kako komentarišete to da Lekić primjećuje neku vrstu polarizacije zbog Vašeg ili Radonjićevog ranijeg angažmana u nacionalnoj stranci?
– Skoro da nije vrijedno komentara. Ipak, Demos je naš slobodan izbor, ali se ne stidimo ni sebe od juče. Nikada mi nije smetalo što nam je veliki broj funkcionera ranije bio u različitim partijama. Postao sam prijatelj sa njima. Ne smeta mi ničije crnogorstvo, i nije nikad. Bilo mi je od početka, i tako će, nadam se, ostati, komotno kao Srbinu u Demosu. Glasno zastupam pojedince i nacionalne grupe kada su ugroženi. Godinama unazad Bošnjaci, danas Srbi, sjutra u nekom političkom ludilu i Crnogorci mogu biti diskriminisani. Diskriminisani su često i pojedinci kojima nacionalno nije dominanto. Diskriminisane su majke bez obzira što su nacionalno i partijski međusobno potpuno različite. Demos ne ključa ni od kakvog radikalnog i skrivenog nacionalizma, ali nećemo nikada kroz zube govoriti ko smo i šta smo. Ideja Demosa je neupitna. Riječ je o politici i organizaciji, o ljudima.To je sve.
Miodrag Lekić kaže da ste odbili da prihvatite norme kolektivnog rada i odgovornosti u Demosu, kao i da ste predvodili grupu koja je pokušala da organizuje puč u stranci. Vaš komentar.
– Već sam kazao – nedostojno je nazvati pučem i pučistima volju većine. Mi nismo željeli svađu, niti je sada želimo. Puč je kada se manjina ponaša na ovakav način. Nismo mi bilo ko. Demos je naš politički dom. Mi smo ga stvarali zajedno sa gospodinom Lekićem. Mi smo osnivači Demosa. Skupština nas je birala i treba ponovo da nas bira. Gospodin Lekić i ja imamo posebnu odgovornost. Ja svoju prihvatam i spreman sam da mi članstvo Demosa ukaže na njenu mjeru. Svoj dio odgovornosti predsjednik Demosa delegira na mene, i to javno, brutalno, bez pardona. O mom radu neka svjedoče članovi Demosa. Sve što sam mogao i umio, sa njima zajedno, uložio sam u njegovo stvaranje. Svjedok mi je i gospodin Lekić, koji je sve do juče smatrao da sam motorna snaga stranke. Javno me staviti na optuženičku klupu nije korektno, niti je politički pametno. Nije pametno ni pozivati članove GO i prijetiti im, jer su to slobodni ljudi – ljudi sa stavom. Optužiti me da sam razbijao stranke i prije, pa navodno hoću i Demos, takođe je nakon svega kontraproduktivno i nekorektno. Nije se tako mislilo do juče. Do juče smo hvaljeni svi mi koji smo ustali u odbranu gospodina Lekića od progona koji je trpio u svojoj bivšoj političkoj organizaciji.
Ja ne moram po svaku cijenu da se bavim politikom, ali moram da se odbranim od nedostojnih optužbi. Tek ne moraju da se brane članovi GO Demosa. Oni od nas traže odgovornost.
Kada bi mogla biti održana vanredna skupština Demosa, na kojoj bi se biralo novo rukovodstvo stranke?
– Poštovaćemo rokove i statutarne principe. Za izvršni odbor je obavezujući zahtjev većine članova GO i dužni smo da predložimo pravila na osnovu kojih će se postupati u izbornom periodu u Demosu. Uradićemo to ubrzo jer imamo i precizna statutarna uputstva šta sve moramo uzeti u obzir. Rokovi su počeli da teku i Skupština se mora održati u roku između 30 i 60 dana od dana podnošenja zahtjeva.
Da li postoji i Vaš lični sukob sa Miodragom Lekićem?
– Nije postojao, ali sada očigledno postoji, i to njegovom voljom i sa njegove strane. Ja ga ne prihvatam i nikada u javnosti, ni privatno ni profesionalno, nisam kazao nijednu ružnu riječ o predsjedniku Demosa. Do juče smo zajedno bili razapinjani od drugih i vrijeđani, čak i lično. Gospodin Lekić sada upućuje oštricu prema meni, i to ne mnogo drugačijim riječima od onih koje su obojici upućivali pojedini iz opozicije i svi iz vlasti.
Meni se nije ništa promijenilo – ja sam i dalje meta, samo mi je pridružena i većina, a gospodin Lekić čita optužnicu. Nismo ovako zamišljali Demos. Bez demokratije u stranci, bez međusobnog uvažavanja, nema ni demokratije u državi. Ne pristajem na terminologiju DPS-a – puč i pučisti. Ne pristajem da u stranci koju su stvarale stotine i podržavale hiljade ljudi budemo podstanari.
M.VEŠOVIĆ
Bez fer uslova samo opšti bojkot
Smatrate li da opozicioni bojkot parlamenta daje konkretne rezultate i pod kojim uslovima bi on mogao biti prekinut?
– Na bojkot smo natjerani. Natjerala nas je nepopustljivost DPS-a. Imamo obavezu prema 178.000 građana. Ali, bojkotovati državni parlament, a međusobno ne sarađivati kao opozicija i međusobno se takmičiti na lokalnim izborima koje priprema DPS, postaje potpuno besmislena strategija. Tako pomažemo vlasti da nas postepeno „kuva” i onda sa lakoćom pobijedi u neko nevrijeme. Ne moramo da se volimo u opoziciji, ne moramo jedni drugima ni da uvažavamo politike, ali moramo da sarađujemo. Moramo i jedni drugima da ukazujemo na greške. Ćutanje i čekanje prilike za sebe neće nas usrećiti. Trebaju nam fer uslovi i pravila za vanredne parlamentarne izbore, samo ih prethodno moramo izboriti potpisima i zahtjevom svih 39 opozicionih poslanika. Da svi, i domaća javnost i stranci i vlast, znaju šta hoćemo.
Takvi uslovi nam trebaju i za velike lokalne izbore iduće godine. Takvi uslovi su nam neophodni i za predsjedničke izbore. Jedan kandidat opozicije je najbolje rješenje ako možemo da se dogovorimo i ako izborimo uslove. Ako nema fer uslova, onda opšti bojkot i istrajavanje do kraja.