Predavanjem rektora cetinjske Bogoslovije „Sveti Petar Cetinjski“, protojereja-stavrofora Gojka Perovića počeo je ciklus predavanja uoči Božića u podgoričkom Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja. Tema Perovićevog predavanja bila je „Vavedenje Presvete Bogorodice“, a održao ju je na istoimeni praznik.
Govoreći o uvođenju Presvete Bogorodice u Svetinju nad svetinjama, jerusalimski hram, protojerej-stavrofor Perović naglašava da je praznik Vavedenja duboko povezan sa božićnim postom, ne samo činjenicom što se proslavlja u vrijeme dok traje ovaj post, već i simbolikom. Perović podsjeća da je Vaskrs najveći praznik, a vaskršnji post najizazovniji, i da svaka sedmica ovog posta, za razliku od božićnog, ima neku „temu“. Ipak, i božićni post, naglašava Perović, ima svoju „priču“, naravno koja je sva usmjerena ka prazniku rođenja Bogomladenca. Takav je i događaj uvođenja Bogomajke kao djevojčice u hram jerusalimski, gdje su je doveli roditelji, ne znajući zašto će se ona tu pripremati, ali im je od Boga bilo dato viđenje da je tu moraju dovesti, navodi Perović. Naglasak je, dodaje on na tome, da je u hram uvedeno dijete, a da i tokom božićnog posta, u okviru praznika Djetinjci, kao i Materica i Otaca, kao i na kraju posta, Badnjeg dana i Božića, imamo temu djeteta.
- Ovo je lijepa poruka, da naš Bog, u koga mi hrišćani vjerujemo, pojavljuje se među nama zaista kao pravi čovjek, nije pao s neba među ljude, nego je prošao kroz cio proces dolaska na Zemlju, kao i svi drugi ljudi, a na kraju, tokom Vaskrsa, čućemo i vidjećemo da je umro kao čovjek. Sve je na sebe primio, ali na to se valja često podsjetiti. Jer, na svijetu postoje različite religije, i ne prikazuju sve Boga na isti način niti ga otkrila ljudima. I ne umije svaka religija da otkrije Boga kao hrišćanstvo – kaže Perović, dodajući da ovo nije umanjenje značaja drugih religija, već podsjećanje hrišćanima da se ne smiju ulijeniti, uspavati u svojoj vjeri i nauku.
- Božićni post pokazuje da je Bog prihvatio ljudsku prirodu u potpunosti, a vaskršnji post govori i o nekim drugim temama – ljubavi koja te goni u stradanje, smrti, vaskrsenju. Zato je ljudima prijemčiviji Božić, jer je vezan za blage teme – rodilo se dijete, anđeli pjevaju, pastiri dolaze... sam ovaj događaj je radostan – ističe Perović. Naravno, dodaje sveštenik, radovanje ne isključuje i onu drugu stranu životne medalje.
- Druga istina ili poruka božićnog posta, a koju simbolišu djeca, jeste da božja nauka u nama raste, razvija se. Proces je potreban da usvojimo ljubav, riječ bližnjeg. Dijete je slika i simbol rasta i procesa razvoja, dijete je biće koje će da raste, kome ne možeš u momentu da objasniš mnoge stvari, ali ćeš moći – kaže Perović, potkrepljujući to starozavjetnim pričama o jevrejskom ropstvu u Egiptu i Vavilonu, gdje su i carski i sin roba, oba samo djeca.
Zato, dodaje Perović, praznik Vavedenja je ujedno i poruka da su djeca na početku, na sredini i na kraju kao tema i poruka božićnog posta. No, zapitao je Perović, zašto je Marija uvedena u hram, odvojena od svojih vršnjaka, i kao nijedna žena prije nje i poslije nje, uvedena u dio hrama u koji je ulazio samo prvosveštenik jednom godišnje. Kako ističe Perović, upravo ta izolacija je prva slika posta, o čemu, kako se saznaje kroz Perovićevo predanje, na simboličan način kroz mnoge primjere govori Stari zavjet.
- No, nije izlolacija sama po sebi cilj. Ne traži Gospod da svi bježimo u pustinju, ugasimo mobilne i fejsbuk profile. Ne, već ako želiš da počneš neko veliko djelo, moraš se prije svega skloniti, pomoliti Bogu, presabrati i onda krenuti – kaže Perović, dodajući da je taj period pripreme neophodan što god da se krene raditi. Pa čak i Bogorodici, iako su je najavljivaliu proroci, koja je bila predodređena, trebala je priprema za ono što slijedi.
Ujedno, ovo uvođenje Marije u jerusalimski hram je poruka ljudima – da se odgovori istog momenta na božji priziv, ne čekajući neke ekskluzivne, idealne uslove, ističe sveštenik.
- Kad je najbolje vrijeme da se počneš brinuti za svoje spasenje? Najbolje je vrijeme sad – kaže Perović, dodajući da je najbolji primjer za to da se treba djelovati sad i odmah, s resursima koje imaš, djelovanje mitropolita Amfilohija posljednjih 25 godina.
Cetinjski rektor podsjetio je i na simboliku Kovčega zavjeta, koji je bio čuvan u Svetinji nad svetinjama, a u koju je uvedena Marija, koja i sama tim činom postaje simbol - ona je Kovčeg zavjeta, jer će ona u svojoj utrobi ponijeti živog Boga. Pritom, naglašava Perović, Bog u ovom, kao i u drugim slučajevima pokazuje da ne podliježe ljudskim i prirodnim zakonima.
Na kraju, i Bogorodičin izlazak iz hrama je simbol, i tu već, dodaje Perović, počinje teologija Novog zavjeta, teologije ljubavi, a ne Zakona kao u Starom zavjetu. No, taj dar ljubavi, koji Bog izliva na nas i daje nam, ali ne više za zasluge ispunjavanja Zakona, istovremeno je i obavezujuć za hrišćane. Odnosno, Bogu se mora uzvratiti na poklonu – odnosno, ipak živjeti po pravilima Bogu ugodnim, zaključuje Perović.
Ž.J.
Predavanje hilandarskog igumana
Uvodnik u veče dao je paroh tološki, protojerej Predrag Šćepanović, inače direktor Radija „Svetigora“, koji je podsjetio da ovaj veliki praznik kao svoje krsno ime slave Manastir Ostrog i Manastir Hilandar. Šćepanović dodaje i da će tokom božićnog posta, svake nedjelje u Sabornom hramu biti održano jedno predavanje, a da će ovdašnja publika imati priliku da čuje i igumana Hilandara, oca Metodija.
Ove nedjelje, u podgoričkom hramu, u 19 časova govoriće nastojatelj Manastira Savina, jeromonah Makarije, na temu „Duhovno rasuđivanje o neprestanoj molitvi”.