Državne institucije u 2015. godini nijesu štedjele na voznom parku, ali su se trudile da maksimalno zakinu građane. Prema podacima sa sajta Uprave za javne nabavke, državne institucije su potrošile 2.992.297 eura na kupovinu skupocjenih automobila, dok su na drugoj strani u periodu od januara do septembra 2015. bez materijalnog obezbjeđenja ostale 1.632 porodice.
Prostim dijeljenjem troškova za kupovinu novih vozila i iznosa materijalnog obezbjeđenja porodice za četvoročlanu familiju, ispada da je čak 2.060 porodica moglo da dobije pomoć države da su sredstva od kupovine automobila usmjerili na socijalna davanja.
Najviše novca iz budžeta za kupovinu vozila izdvojilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova i to 2,3 miliona, uglavnom za potrebe Uprave policije. Tokom 2015. ministar pravde Zoran Pažin dobio je na raspolaganje novi „audi A6“ koji je poreske obveznike koštao 41.800 eura. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica od 2015. vozi se u službenom „mercedesu benz E350 BLUETEC 4M“ koji su građani platili 59.990 eura.
Sekretarijat Sudskog savjeta kupio je još dva automobila, ali su oni plaćeni 42.700 eura. Agencija za nacionalnu bezbjednost kupovala je vozila u vrijednosti od 160.000 eura, Centralna banka – 63.000, Pošta – 90.000, Agencija za civilno vazduhoplovstvo – 39.000, Ministarstvo prosvjete – 19.990, Skupština Crne Gore – 41.340. Glavni grad Podgorica je za kupovinu dva službena automobile, prema podacima sajta Uprave za javne nabavke, potrošio 32.900 eura, a Ministarstvo odbrane 47.000.
Prema poslednjim podacima Monstata, stopa siromaštva u Crnoj Gori je 8,6 odsto, što znači da oko 54.000 stanovnika živi sa manje od 186 eura mjesečno. Prosječna plata u Crnoj Gori je oko 480 eura, dok je potrošačka korpa 800 eura. U Crnoj Gori posao nema oko 39.000 građana, a MMF je nedavno konstatovao da se siromaštvo u zemljama zapadnog Balkana poslednjih sedam godina najviše povećalo u Crnoj Gori i Albaniji.
Komentarošući izdatke za kupovinu vozila na jednoj i ukidanje socijalnih davanja na drugoj strani, sagovornici „Dana” smatraju da je Vladi očigledno više stalo do luksuza nego do naroda. Direktorica Humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević smatra da je socijalna politika Vlade neefikasna, nepravedna, a sa druge strane visoko politizovana i skupa. Ona ocjenjuje da se Banka hrane najčešće susreće sa građanima koji nemaju socijalnu pomoć, ili im je ona oduzeta, a koji nemaju nikakve prihode ili imaju imovinu od koje ne mogu imati nikakvu korist.
– Obično se radi o ljudima koji ne rade, nijesu u penziji, a imaju neku imovinu na selu koju ne mogu ni koristiti niti prodati ili izdati, jer je praktično bezvrijedna. S druge strane, siromaštvo u Crnoj Gori je postalo strukturni problem jer se materijalno obezbjeđenje porodice koristi neopravdano dugo, što ukazuje na problem da Vlada nema proaktivnu ekonomsku i razvojnu politiku koja bi ove ljude izvela iz zone siromaštva, a to je jedino moguće kroz dinamični ekonomski rast i otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje ovih ljudi. Nije u interesu ni države ni korisnika socijalne pomoći da se decenijama isti ljudi nalaze u stanju socijalne nužde – kaže u izjavi za „Dan” Medojevićeva.
Banka hrane, kako ističe, od osnivanja ukazuje na bahati odnos vlasti prema budžetu i nekontrolisano trošenje sredstava na luksuz i status državnih funkcionera i službenika, koji ne priliči jednoj nerazvijenoj i siromašnoj zemlji gdje se skoro polovina populacije nalazi na granici ili ispod granice siromaštva.
– Uočavamo pojavu da stari socijalni slučajevi godinama i decenijama ostaju u zoni siromaštva, a da dolaze novi, pa je socijalni budžet sve opterećeniji. I pored toga što se sve više novca odvaja za socijalnu pomoć, ta sredstva ne rješavaju problem jer se siromaštvo širi i potrebe su sve veće. Zato bi državni funkcioneri i službenici morali mnogo više da štede i da se državna administracija racionalizuje i po broju zaposlenih, i po visini troškova – kaže Medojevićeva.
Prema ocjeni Mirjane Radović iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) dobro je ako su neke porodice ostale bez socijalnih naknada ukoliko je razlog za to pronalazak posla ili zbog otkrivanja zloupotreba.
– Mi smo se zalagali da Ministarstvo rada i socijalnog staranja sprovede temeljnu kontrolu i spriječi zloupotrebe prava na materijalno obezbjeđenje porodice na štetu onih porodica kojima je pomoć stvarno neophodna. Kao što znate, zabilježeni su primjeri da su neki od korisnika MOP-a istovremeno bili i privatni preduzetnici sa frizerskim salonima, vulkanizerskim servisima i slično, dok na drugoj strani postoji znatan broj porodica koje su stalno na ivici preživljavanja jer nemaju nikakvih drugih prihoda osim socijalne pomoći. U tom kontekstu, naš drugi zahtjev je bio da se uštede nastale sprečavanjem zloupotreba ovoga i drugih prava propisanih Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, iskoriste tako da se iznosi davanja iz socijalne zaštite povećaju, čime bi se makar ublažio katastrofalan položaj socijalno nezbrinutih porodica – kaže za „Dan” Radovićeva.
Poručuje da se zloupotrebe nijesu iskorijenile, te da danas imamo situaciju da je socijalna pomoć koju u Crnoj Gori prima četvoročlana porodica sa dvoje djece od 146 eura (materijalno obezbježenje od 108 eura plus dodatak za djecu od 19 eura po djetetu), čak i ispod apsolutne linije siromaštva za jednu osobu koja iznosi 186 i pokriva svega 18 odsto iznosa minimalne potrošačke korpe za četiri osobe od 808 eura.
– Smatramo da najveći dio odgovornosti za navedeno stanje snosi Ministarstvo rada i socijalnog staranja koje se odlučilo da uštede nastale sprečavanjem zloupotreba u vrijednosti od skoro milion eura preusmjeri Komisiji Vlade za stambena pitanja za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih u tom ministarstvu, odnosno Nacionalnoj turističkoj organizaciji – ističe Radovićeva.
Podsjeća da je Ministarstvo novac preusmjerilo uprkos preporukama UN Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava datim u decembru 2014. godine da država poveća iznose davanja iz socijalne zaštite i obezbijedi odgovarajući životni standard socijalno ugroženim ljudima, posebno nezaposlenim, starim i osobama sa invaliditetom, da osnuje skloništa za beskućnike i odgovarajuće riješi problem ljudi koji silom prilike žive u psihijatrijskoj bolnici u Dobroti jer nemaju gdje drugo da odu.
– Nažalost, na naš ponovljeni apel da se preispitaju navedena preusmjeravanja i da se novac iskorisiti za ispunjavanje citiranih preporuka koje je dao UN Komitet, niko iz ministarstva do danas nije odgovorio – dodala je Radovićeva.
M.S.
Nije ih briga za narod
Predsjednik Udruženja za zaštitu prava radnika Status Radoje Lakušić smatra da je Crna Gora poslednjih decenija doživjela nazadak u oblasti socijalne pravde, od jednog od najsavršenijih modela koji je građanima garantovao sigurnost u doba Jugoslavije, do neoliberalnog kapitalističkog sistema koji građane ostavlja na milost i nemilost kapitalistima.
– Tužna je slika da svakog dana imamo sve više siromašnih, dok na drugoj strani kod državnih funkcionera imamo raskoš i luksuz. Jedno od ustavnih načela Crne Gore je da je ona država socijalne pravde. Po politici Vlade to ne možemo zaključiti jer ona radi suprotno tom određenju, ali i evropskim socijalnim modelom. U našoj državi iz dana u dan je sve prisutniji liberalni socijalni model koji karakteriše da se svako za sebe brine, čak i oni koji su ugroženi po više osnova, socijalnom, zdravstvenom i slično. Jednostavno rečeno snalazi se kako ko može, a Vladu nije briga za narod kada misli na sebe – zaključuje u izjavi za „Dan” Lakušić.
Pravda samo na papiru
Marina Medojević navodi da je Crna Gora država socijalne pravde samo na papiru.
– U realnom životu suočeni smo sa sve drastičnijim primjerima socijalnog raslojavanja i diskriminacije naših građana koji zbog teškog materijalnog položaja više nemaju pristup pravima koja su im zagarantovana Ustavom, kao što su pravo na školovanje, zdravstvenu zaštitu, posao... Siromaštvo dodatno diskriminiše ove ljude koji ostaju na marginama društva bez ikakvih šansi za opstanak – naglasila je Medojevićeva.