Milo Đukanović
Prvi čovjek po moći i uticaju u državi već decenijama je predsjednik crnogorske vlade Milo Đukanović, koji je ujedno i lider vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS). On kontroliše sve društveno-političke tokove u zemlji i skoro da nema nijednog segmenta koji nije pod njegovom direktnom ili indirektnom kontrolom. Njegov autoritet među partijskim kolegama nije dovođen u pitanje ni nakon kraćih povlačenja sa političke scene i izvjesno je da je u tim periodima bio vladar iz sjenke.
Prema zvaničnim podacima, Đukanovićevi jedini prihodi su oni koje ostvaruje od obavljanja državničkih i političkih funkcija, a posjeduje stan u Podgorici. Međutim, za vrijeme svoje višegodišnje vladavine stigao je i da postane vlasnik nekoliko firmi, pa se vrijednost njegove imovine može mjeriti milionima.
Svoj biznis je započeo osnivanjem firme Univerzitats, u kojoj ima 25 odsto vlasničkog udjela. Univerzitats je registrovan 19. decembra 2006. godine, nakon čega je u kratkom roku, bez građevinske dozvole i riješenih imovinskih pitanja, izgradio kompleks Univerziteta „Donja Gorica”. Nikada nije bilo riječi o kapitalu koji je Đukanović uložio u taj projekat, niti je porijeklo njegove imovine dovođeno u pitanje. Na Univerzitats se vodi zemljište od 12.038 kvadrata, a ukupna površina objekta na sedam nivoa i pridodatog zdanja iznosi oko 17.000 metara kvadratnih.
Firmu Kapital invest, prvu koja je u njegovom stopostotnom vlasništvu, Đukanović je osnovao 23. februara 2007. godine. Osnivački ulog je bio 2.000 eura osnivačkog uloga, a kao djelatnosti su navedeni konsalting i menadžment poslovi. I poslovanje te firme pratile su određene sumnje. Mediji su pisali da je Đukanović dobio milionski kredit od londonske filijale grčke Pireus banke i na taj način postao milioner.
Ipak, najveće kontroverze vezane su za porodičnu finansijsku instituciju Đukanovića – Prvu banku. Premijer je do 2013. godine bio vlasnik dijela akcija u toj firmi, u kojoj je najveći akcionar njegov rođeni brat Aco Đukanović.
Milo Đukanović je, kako se spekulisalo, više puta prodavao svoje akcije u Prvoj banci i u više navrata na taj način zaradio milione. Interesantno je da je Đukanović inicirao donošenje Zakona o podršci bankarskom sektoru i sa 44 miliona iz državnog budžeta finansijski pomogao Prvu banku, u kojoj je potom opet posjedovao 10.466 akcija, čija je nominalna vrijednost bila oko 1,38 miliona eura.
Đukanovićev preduzetnički talenat ipak se ponajbolje ispoljava kroz njegovu sposobnost da uz male uloge, pa čak i sa jednim eurom, osniva profitabilne firme. Jedna od takvih je i kompanija „Global Montenegro”, koju je, uloživši euro kao osnivački kapital, u januaru 2007. osnovao sa kumom Vukom Rajkovićem. I ta kompanija dobijala je višemilionske kredite, a na nju se vodila i parcela od 20.229 kvadrata u Budvi, u naselju Podkošljun.
Đukanovićevo bogatstvo strani mediji su procjenjivali na više desetina miliona eura. Ugledni svjetski mediji poput „Indipendenta” i „Forbsa” u više navrata su ga svrstavali na liste 20 najbogatijih državnika, a njegovo bogatstvo su procijenili na oko 11,5 miliona eura.
Uprkos tome, porijeklo njegove imovine do sada nijednom nije bilo predmet provjera nadležnih državnih institucija, možda zato što bezrezervno vjeruju u Đukanovićevu tvrdnju da su navodi da je nelegalno stekao enormnu imovinu gnusne laži, a možda zato što u Crnoj Gori ne postoje nezavisno sudstvo i tužilaštvo. U ključnim sudskim, finansijskim, bezbjednosnim i tužilačkim organima godinama sjede skoro isti ljudi, odani vladajućim krugovima, čija je vjernost više puta testirana. Služeći se polugama vlasti i autoritetom koji je stekao tokom višedecenijske vladavine, aktuelni premijer crnogorske vlade direktno ili indirektno kontroliše policiju, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, sudstvo, tužilaštvo, državne medije, ali i veći dio privatnih, i pojedine nevladine organizacije.
Iako je dovođen u vezu sa više afere, od kojih do danas nijedna nije do kraja ispitana, njegov politički položaj nikada nije doveden u pitanje.
Aco Đukanović
Aco Đukanović je samo jedan od članova „prve familije” koji je dobro profitirao tokom višedecenijske vladavine DPS-a. Od kada je njegov brat preuzeo rukovođenje državom, Acovo bogatstvo je samo raslo. Prema podacima koje su objavili novinari ICIJ-a, njegovo bogatstvo se procjenjuje na 167 miliona dolara.
Stariji od braće Đukanović bavi se građevinskim radovima i vlasnik je velikog broja poslovnih prostora. Većinski je vlasnik Prve banke, posjeduje i 11 odsto akcija pljevaljskog Rudnika uglja, a kupio je i nekada državni Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP).
U javnosti je poznato da su kompanije Aca Đukanovića najčešći ponuđači na tenderima državnih organa i da se te ponude ne odbijaju. Đukanović je zaradio milione eura samo od rentiranja prostorija za potrebe državnih organa. On dobija 10.000 eura rente od Zavoda za metrologiju, a te prostorije je izdao na period od pet godina. I to ne prvi put.
Prostorije koje Đukanović tako dobro rentira nalaze se u zgradi bivšeg Telekoma, koju je kupio 2007. po vrlo povoljnoj cijeni, oko 700 eura po kvadratu, pošto je ta kompanija privatizovana. U istoj zgradi Đukanović rentira prostore i Agenciji za zaštitu ličnih podataka i Ministarstvu ekonomije. I po tom osnovu Đukanović je zaradio stotine hiljada eura.
Slučaj koji je poslednjih godina izazvao najveću buru u javnosti svakako je prodaja zgrade policije u Podgorici, takozvane „Limenke”. Stariji Đukanović je 2008. godine kupio zemljište od preko 7.000 kvadrata na kojem se nalazi „Limenka”, a Uprava policije i MUP ugovorom su se obavezali da će se iseliti iz tog objekta do kraja 2010. godine. On je tužbu protiv države podnio u julu 2012. godine, nakon što je Vlada odbila da mu isplati obeštećenje zbog neispunjenih obaveza iz ugovora o kupoprodaji zemljišta u podgoričkom naselju Momišići. Po presudama koje su donijeli crnogorski sudovi, Aco Đukanović će za zemlju koju je platio preko tri miliona eura dobiti tri puta više novca.
Naime, Đukanoviću je dosuđena odšteta od skoro 10 miliona eura. Pravosnažnom presudom Višeg suda Đukanoviću je dosuđeno 7.050.000 eura na ime izgubljene dobiti, uz zateznu kamatu. Mimo iznosa dosuđenog tom presudom, koja je trenutno na reviziji u Vrhovnom sudu, premijerovom bratu su do sada isplaćena skoro dva miliona eura na ime kamata i naknade štete u vezi sa kupovinom „Limenke”.
On je 2007. godine kupio Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP), tada najugledniju projektnu instituciju u Crnoj Gori. Zgrada RZUP-a ima oko 1.600 kvadratnih metara i nalazi se na ekskluzivnoj lokaciji u Podgorici. Zahvaljujući RZUP-u, Đukanović je poslednjih godina postao glavni planer u državi. Ta njegova kompanija angažovana je u izradama skoro svih državnih studija i prostornih planova, na osnovu čega je do sada zaradio više miliona eura.
U posjedu Prve banke nalazi se veliki broj nekretnina na teritoriji cijele države.
Ana Đukanović
Jedna od žena na spisku najuticajnijih ličnosti u Crnoj Gori dolazi iz porodice Đukanović. U pitanju je Ana Đukanović, koja se nakon karijere sudije u Osnovnom, Višem i Vrhovnom sudu odlučila za advokaturu.
Bila je posrednik u privatizacijama najvećih crnogorskih preduzeća – Jugopetrola, Telekoma i Željezare. Zastupala je i kanadskog milijardera Pitera Manka, koji je kupio remontni zavod „Arsenal” u Tivtu.
Nju je svjetski magazin Vorld fajnens proglasio za najboljeg advokata u Crnoj Gori za ovu godinu, a prema nezvaničnim informacija, Kolarevićeva u sudnicu ne ulazi ispod 10.000 eura. Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) ranije je objavio da Ana Đukanović posjeduje četiri stana u Podgorici i da se njeno ukupno bogatstvo procjenjuje na oko 3,5 miliona eura. I ona je posjedovala akcije u Prvoj banci, a osnivač je firme za konsalting i menadžment „Edu kons”.
Dok je bila sudija Vrhovnog suda, njen rad pratile su brojne kontroverze, poput one kada je u sporu oko hotela „Avala” presudila u korist kompanije Bepler i Džejkobson. Tada je donijela presudu kojom je tenderskoj komisiji naloženo da potpiše ugovor o kupoprodaji „Avale” sa pomenutom kompanijom, koja je bila drugorangirana, za sumu nižu od tražene. Kada je počela da se bavi advokaturom, jedan od njenih prvih klijenata bila je upravo kompanija Bepler i Džejkobson.
Ipak, najpoznatiji slučaj u koji je bila uključena svakako je afera „Telekom”. Američke vlasti sprovele istragu zbog privatizacije Telekoma, u okviru koje se pominje i ime Ane Đukanović. Prema dokumentima američkih finansijskih vlasti, njena advokatska kancelarija je dobila preko 500 hiljada eura za fiktivne usluge tokom privatizacije. Ostatak od 7,35 miliona eura, koliko je, prema tim dokumentima, iznosio mito koji je Mađar telekom isplatio za kupovinu Telekoma po povoljnijim uslovima, otišao je na račune tri firme povezane za prijateljima i saradnicima Mila Đukanovića.
Istraga o privatizaciji Telekoma pokrenuta je krajem 2011. godine, nakon što su američke vlasti saopštile da imaju dokaze da je priatizaciju tog preduzeća pratila korupcija.
I Anin sin Edin je poslednjih godina aktivan u biznisu. Imao je tri firme, od kojih je svaka, prema podacima iz centralnog registra privirednih subjekata, sada likvidirana, obrisana ili u stečaju. Školovao se u inostranstvu, a u aprilu 2006. kupio je stan u Njujorku za 877.500 dolara.
Brano Mićunović
Kontroverznog nikšićkog biznismena Branislava Brana Mićunovića mediji godinama označavaju kao šefa „balkanskog podzemlja”. Godinama živi u Budvi kao najpoznatiji stanar bečićkog hotela „Splendid”.
Zvanično je predsjednik odbora direktora i suvlasnik firme „Džek pot”, koja drži kockarnice. Mićunović je jedan od optuženih u aferi vezanoj za šverc cigareta, za koju se u Bariju već godinama vodi postupak. Jedan od italijanskih mafijaša koji je svjedočio u tom postupku kazao je da je u Crnoj Gori glavni Mićunović, da on svima komanduje i da je u veoma dobrim odnosima sa Milom Đukanovićem. On je pred italijanskim pravosudnim organima saopštio da je Mićunović rodbinski vezan sa Milom Đukanovićem.
Prema optužnici protiv osumnjičenih za šverc cigareta, Mićunović je određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc i koja će im roba biti na raspolaganju, kao i u kojem trenutku će se vršiti tranzit.
Rođen je 1953. godine u Nikšiću, a u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA. Sedamdesetih godina kratko je živio u Novom Sadu, da bi potom otišao van zemlje.
Njegovo ime je prvi put dovedeno u vezu sa nekim krivičnim djelom kada je 1983. godine u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INA. Međutim, navodi o njegovoj povezanosti s tim krivičnim djelom nikada nijesu dokazani.
Po povratku u Crnu Goru, jedno vrijeme je proveo u spuškom zatvoru zbog ubistva koje se dogodilo pod sumnjivim okolnostima. Mićunović je 2000. oslobođen optužbi da je u oktobru 2000. godine ispred podgoričkog Kliničkog centra ubio Nikšićanina Radovana Kovačevića, koji je prethodno teško ranjen u pucnjavi u kojoj je poginuo Cetinjanin Petko Pešukić. Mićunović je bio vlasnik kockarnice u hotelu „Podgorica” u kojoj izbila svađa sa krvavim epilogom. Na teret mu se stavljalo da je ispred Kliničkog centra u Podgorici, na do tada nezabilježen način, iz pištolja ubio ranjenog Kovačevića.
Iako zvanično nije bio ni u jednoj partiji, spekulisalo se da je u više navrata aktivno podržao Mila Đukanovića, i to u ključnim momentima, poput referenduma 2006. godine.
Koliki uticaj i dalje ima najbolje je pokazala svadba njegove kćerke u martu 2015. godine, na kojoj se okupio sam vrh političke scene, ali i članovi njihovih porodica.
Duško Marković
Mojkovčanin Duško Marković trenutno je na poziciji potpredsjednika Vlade za politički sistem. Bio je ministar pravde, a prije toga je oko 11 godina bio na čelu tajne policije. On je u politici skoro 25 godina i važi za vrlo uticajnog člana vladajuće stranke. Opozicionari ga optužuju da još uvijek kontroliše jedan dio bezbjednosnog sektora.
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za Službu državne bezbjednosti (od koje je kasnije nastala ANB) postao je u oktobru 1998. godine. Ranije je bio i predsjednik mojkovačke opštine, a potom i generalni sekretar Đukanovićeve vlade. Od 1996. Marković je član glavnog odbora DPS-a, a na parlamentarnim izborima održanim te godine izabran je za poslanika. Važi za jednog od Đukanovićevih najbližih saradnika.
Godinama se u javnosti spominje takozvani „mojkovački klan”, na čijem je čelu, navodno, upravo Marković, za šta ga je prije nekoliko mjeseci optužio i bivši rukovodilac Odsjeka za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala Predrag Šuković. On je javno optužio Markovića da je akter predmeta o mojkovačkoj kriminalnoj grupi koja se, navodno, bavila švercom cigareta. Marković je to oštro demantovao, tvrdeći da nikad nije čuo za „mojkovački klan”.
Veselin Barović
Biznismen Veselin Barović godinama je važio za jednog od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori zbog poslovnih i prijateljskih veza sa familijom premijera Mila Đukanovića. I njega su pratile brojne kontroveze i sumnje oko toga na koji način je dolazio do vlasništva u privrednim preduzećima. I on je obuhvaćen optužnicama za šverc cigareta za koji se postupak vodi u Bariju. Spekulisalo se da je svoj prvi milion zaradio upravo na taj način.
U biznisu je od 1989. godine, a bio je ili je još uvijek vlasnik desetina preduzeća kojim upravlja preko svojih poduzeća Fin invest i Euro invest.
Pod njegovom direktnom ili indirektnom kontrolom su milioni kvadratnih metara zemlje uz obalu, a preuzeo je i više crnogorskih preduzeća. Značajnu imovinu stekao je i kroz proces masovne vaučerske privatizacije i aktivnostima na berzi.
Prema vlasničkom udjelu, dovođen je ili se i dalje dovodi u vezu sa firmama Eurofond, Solana „Bajo Sekulić”, HTP „Mimoza”, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, „Bjelasica Rada”, BBM...
Bio je vlasnik akcija i u industrijskim gigantima – Elektroprivredi i Rudniku uglja iz Pljevalja, koje je prodao za 44 miliona italijanskoj kompaniji A2A.
Vlasnik Solane postao je tokom procesa masovne vaučerske privatizacije. U toj firmi je još 2003. godine uveden stečaj. Revolt javnosti izazvala je činjenica da je u prostornom planu od 2008. zemljište Solane iz industrijskog preimenovano u građevinsko, usled čega mu je višestruko skočila cijena. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, gradi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio još 30 odsto vlasništva u Solani, kada je kvadrat zemljišta plaćan 30 centi, a samo dvije godine kasnije cijena kvadrata dostigla je 100 eura.
Nedavno je Ustavni sud na zahtjev Eurofonda pokrenuo postupak za ocjenu saglasnosti sa Ustavom i zakonom odluke o izmjeni i dopuni prostornog plana Crne Gore do 2020. godine, kojim je zemljište Solane određeno kao zaštićeno područje.
Ranko Ubović
Podgoričanin Ranko Ubović jedan je od pripadnika takozvane „ekipe iz Granda”. Ubović je neformalni vlasnik poznatog podgoričkog kafića „Grand”, koji godinama važi za omiljeno sastajalište crnogorskih tajkuna i funkcionera i za neformalni centar moći u državi, gdje se navodno donose i važne državne odluke.
Ubović se povezuje sa dijelom vladajuće strukture, kao i sa pojedinim bivšim pripadnicima ANB-a. Dovodi se u vezu i sa građevinskom firmom Geneks, iza koje, kako se spekuliše u javnosti, stoji bivši ministar vanjskih poslova Milan Roćen. Popularna ekipa iz „Granda” dovođena je u vezu i sa Igorom Lukšićem u vrijeme dok je on bio premijer.
Ekipa iz „Granda” dovođena je u vezu sa svim poslovima u Crnoj Gori koji su donosili enormnu zaradu. Javna je tajna da je ekipa iz „Granda” u lošim odnosima sa Duškom Markovićem.
Vjeruje se da je Ubović jedan od crnogorskih multimilionera. Prema zvaničnim podacima posjeduje preduzeće DOO „Hidroenergija Montenegro” u Beranama, koje se bavi proizvodnjom opreme za distribuciju električne energije i opreme za upravljanje električnom energijom. Ubović je u toj firmi osnivač sa 30 odsto udjela. Takođe, prema izvodu iz Centralnog registra privrednih subjekata on je ovlašćeni zastupnik i član odbora direktora podgoričke firme „Fendi”, čiji je osnivač i izvršni direktor Željko Garić, a u čiju djelatnost spadaju usluge pripremanja i posluživanja pića. Ubović je i član odbora direktora doo „Saprom” Podgorica.
Njegovo ime u javnosti je pominjano nakon što je objelodanjen listing telefonskih poziva kontroverznog biznismena Nasera Keljmendija. U tom dokumentu je navedeno da je Ubović 31. jula 2009. godine, oko 14 časova, pozvao Keljmendija, sa kojim je obavio kraći razgovor. Mediji su objavili i da će Ubović biti jedan od svjedoka u sudskom postupku koji se u Prištini vodi protiv Keljmendija.
Sredinom septembra na „Grand” je bačena eksplozivna naprava, što su opozicioni poslanici ocijenili kao obračun klanova.
Petros Statis
Ime grčkog biznismena Petrosa Statisa poslednjih godina najčešće je pominjano u vezi nekih ključnih projekata pokrenutih na teritoriji Crne Gore.
Grčki biznismen zakupac je najelitnije zone južnog mora u kojoj su grad-hotel Sveti Stefan, vila „Miločer” i hotel „Kraljičina plaža”. Objekti kojima je gazdovala HG Budvanska rivijera izdati su u zakup na 30 godina još 2007. kompaniji Aman iz Singapura, koju su ubrzo preuzeli Grci na čelu sa Statisom. U njegovom vlasništvu je i hotel „Maestral” u Pržnu.
Statis je u Crnoj Gori većinski vlasnik i Univerzal banke, dnevnih listova „Pobjeda” i „Dnevne novine”.
U toku je konkurs za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor Kraljičine plaže i Miločerskog parka, kojim je predviđena izgradnja četiri puta većeg hotela, kao i stanova i vila za prodaju. Oko aneksa ugovora o zakupu Kraljičine plaže poslednjih sedmica podignuta je bura u crnogorskoj javnosti. Dok dio opozicije i vladajuće koalicije, kao i civilnog sektora smatra da je na djelu posao koji ima ogromne štete po Crnu Goru, to ne misle u većoj vladajućoj partiji i nekim opozicionim strankama. Aneksom ugovora planira se produženje roka zakupa hotela sa 30 na 42 godine, smanjenje zakupnine 30 odsto, gradnju 66 apartmana za prodaju, oslobođanje od duga za zakupninu od 250 hiljada eura i buduće zakupnine do izrade prostorno-planske dokumentacije.
Spekuliše se da su Statisovi poslovni partneri tajkun iz kockarskog biznisa Malezijac Vei Seng Pua i milijarder iz Singapura Ong Beng Senga, koji je bio pod istragom FBI, ali je oslobođen optužbi.
Milivoje Katnić
Za glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoje Katnić je izabran prije šest mjeseci i za to vrijeme je pokrenuo broje istrage koje su rezultirale brojnim hapšenjima, pa čak i nekada najistaknutijih ljudi u zemlji.
Na čelo Specijalnog tužilaštva došao je iz Apelacionog suda. Bio je i sudija Vojnog suda u Podgorici, a sudio je predmete iz krivične materije.
Dolaskom na novu funkciju ponovo je pokrenuo istragu oko afere „Telekom”, u nadležnost mu je pripao i tajni račun porodice Svetozara Marovića u Švajcarskoj, ali i provjera višemilionske štete nastale preprodajom državne zemlje i nepokretnosti širom Crne Gore.
Otkako je izabran za glavnog specijalnog tužioca naložio je hapšenja istaknutih članova Demokratske partije socijalista – Svetozara Marovića, Lazara Rađenovića, Aleksandra Tičića, Rajka Kuljače. Na meti tužilaštva našli su se sin, kćerka, brat i strina Svetozara Marovića – Miloš, Milena, Dragan i Mirjana, kao i njihovi brojni prijatelji i poslovni saradnici.
Tužilaštvo ih tereti za zloupotrebe i nezakonitosti prilikom gradnje i podjele stambenog i poslovnog prostora u TQ Plaza, gradnje platoa za muzičke spektakle na Jazu i transakcije sa građevinskim zemljištem na Prijevoru iznad Jaza, što je budžet opštine Budva koštalo više od 12 miliona eura.
Za vrijeme njegovog šestomjesečnog komandovanja Specijalnim tužilaštvom pokrenute su provjere oko gradnje TC „Bazar” u Podgorici. Glavni grad je navodno na osnovu javno-privatnog partnerstva Glavnog grada i kompanije „Čelebić” za ulog od 8.107 kvadrata vrijednog zemljišta i naknade za komunalije dobio samo parking mjesta i pijacu, a ta kompanija hiljade kvadratnih metara ekskluzivnog poslovnog prostora.
Tužilaštvo provjerava i da li je Glavni grad oslobodio firmu „Čelebić” plaćanja oko 1,66 miliona eura po osnovu lokalne komunalne takse. Protiv Katnićevog izbora na čelo Specijalnog tužilaštva bile su NVO Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za građansko obrazovanje (CGO), koje su prije nego što je izabran tražile da se utvrdi da li je umiješan u ratne zločine. Katnić je negirao te optužbe, navodeći da je u Cavtatu bio dio civilne uprave i da se ovakve optužbe pojavljuju jer se pokušava opstruirati njegov izbor. On je tada kazao da „neko ne želi da bude izabran čovjek od zakona”.
Radmila Vojvodić
Druga žena koja se našla na listi najmoćnijih u Crnoj Gori je rektorka Univerziteta Crne Gore Radmila Vojvodić. Na čelo Univerziteta postavljena je prije godinu i po, a na tu poziciju je došla sa mjesta dekana Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. Bila je član upravnog odbora Univerziteta Crne Gore i Savjeta za visoko obrazovanje.
Od 2007. godine je i potpredsjednica Dukljanske akademije nauka.
Vojvodićevoj je često imputirano da je u vrijeme dok je njen suprug Branislav Mićunović bio ministar u Vladi režija njenih skupih predstava finansirana direktno iz državnog budžeta.
Ona je jedna od osnivača marketinške kompanije MAPA, koja je radila izborne kampanje vladajućoj partiji, a tokom protekle decenije angažovana je na velikom broju poslova od strane državnih organa. MAPA je tako samo 2008. godine od državnih organa prihodovala čak pola miliona eura. Radmila Vojvodić bila je u upravnom odboru Prve banke, a jedno vrijeme je pokrivala i poziciju člana Savjeta Radio-televizije Crne Gore.
A.TOPALOVIĆ