Predsjedništvo Narodnog vijeća uputilo je (5. novembra 1918) iz Zagreba u Beograd trojicu izaslanika da obavijeste vladu o Državi Slovenaca, Hrvata i Srba i zatraže pomoć srpske vojske. Izaslanici su došli u Beograd (8. novembra 1918) u Štab 1. armije; a komandant armije već je imao, jučerašnjeg dana izdat mu nalog načelnika Štaba Vrhovne komande, da se poveže s vladom Narodnog vijeća, izvijesti o stanju njenog područja i sporazumije o zajedničkom radu. Izaslanici su u Štabu 1. armije obrazložili molbu Narodnog vijeća da srpska vlada što prije uputi jedinice vojne: na Rijeku – oko 500 ljudi prema Italijanima, da bi štitili Hrvatsko primorje; u Zagreb – odred od 1.000 ljudi, Narodnom vijeću na raspolaganju; u Banat i Bačku – što više vojnika; u Srem i Slavoniju, isto tako vojnike, da bi čuvali mir, sprečavali nerede, obezbjeđivali uslove za redovan željeznički saobraćaj.
Izaslanici su naglasili: u ovim oblastima prijeti moguć građanski rat, a nema vojnih snaga za čuvanje mira i zaštitu zavođenog vlastodrštva.
Vrhovna komanda je (8. novembra 1918), porukom komandantu 1. armije, saopštila svoj prihvat zahtjeva Narodnog vijeća da jedinice srpske vojske prodiru što dublje – rečeno je – u zemlje buduće Jugoslavije.
I regent Srbije, u dva maha (9. i 10. novembra 1918), razgovarao je sa izaslanicima Narodnog vijeća; on im je rekao da će Srbija, u svakom pogledu, ispuniti zatraženu vojnu pomoć.
Vlada u Zagrebu ponavlja (10. novembra 1918) zahtjev da srpska vlada hitno uputi vojnu pomoć Narodnom vijeću. Takođe, zatražila je (15. novembra 1918) da Vrhovna komanda otpremi jedan puk u Zagreb, da bi ovdje obezbijedio red i mir.
Vrhovna komanda, međutim, bila je zadala (12. novembra 1918) da jedan bataljon hita u Zagreb, da tu bude posada, i drugi bataljon da pođe u Rijeku.
Srpska vlada i Vrhovna komanda odredile su oficira za svog delegata kod Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. On je stigao u Zagreb (13. novembra 1918), odmah posjetio Predsjedništvo Narodnog vijeća i saopštio gledište regenta i Vrhovne komande.
Vrhovna komanda srpske vojske nalazila se u Beogradu (od 9. novembra 1918), dok je svojih odjeljenja i ustanova imala još u Nišu i Skoplju, čak i dalje na opštem pravcu kretanja sa Solunskog fronta prema prestonici Otadžbine.
Vlade u Zagrebu i Ljubljani imale su u svom sastavu povjereništva za narodnu odbranu, znači neposredno upravljanje vojskom. I od prvog dana svog postojanja, obje vlade su se zalagale da steknu sopstvenu vojsku, u stvari da se sačuvani ostaci austrougarskih jedinica i dobrovoljci saberu i odmah rasporede da zaštićuju vlast i mirno stanje društva.
To je Narodna vojska – odredio je Središnji odbor Narodnog vijeća – koju treba odjenuti novom uniformom s narodnim biljegom, rečeno je, da se „dokine poslednji znak austrijanštine”.
Raspad carevine Austrougarske, međutim, raznio je formacijski sastav vojnih jedinica, divizija i pukova. Preostalo ljudstvo okupljalo se jedino u gradovima. Tako je (početkom decembra 1918) Narodna vlada u Zagrebu računala područnom snagom oko 4.000 ljudi, od kojih su 1.500 oficira, dvije trećine rezervnih oficira. U Zagrebu se nalazilo blizu polovine ovog ljudstva.
Narodna vlada u Ljubljani pozvala je (31. oktobra 1918) Jugoslovene, austrougarske oficire i vojnike, da ne odlaze kućama i ne odlažu oružje, već službom pomognu da opstane i da se učvrsti nova vlast; uporedo, rodoljubi u nekim mjestima samostalno sačinjavaju jedinice, nazivajući ih, uglavnom, narodna straža. Ubrzo, u Ljubljani je sastavljen pješadijski puk; takođe, u Trstu, puk Slovenaca, u Mariboru jurišna četa pa pješadijski puk, u Celju puk.
Brojno stanje ljudstva u jedinicima Narodne vojske, na raspolaganju slovenačke vlade, jeste 11.230 vojnika; u Ljubljani je bilo težište, blizu polovine ove cjelokupnosti.
Vlade u Zagrebu i Ljubljani privoljele su srpske vojnike i oficire koji se vraćaju iz ratnog zarobljeništva u Austriji i Ugarskoj da se zadrže i pomažu narodnoj vlasti; tako su sastavljena dva odreda (ukupno dva ojačana puka).
Srpski odred u Zagrebu, nazvan (14. novembra 1918) 25. pješadijski puk, snabdjeven je oružjem i sredstvima preuzetim od propale austrougarske vojske.
(NASTAVIĆE SE)
Priredio: Miladin VELjKOVIĆ