Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
Takođe, i vlada Sjedinjenih Američkih Država, prvo izjavom i zatim zvaničnom porukom (7. februara i 10. februara 1919), priznala je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Potom su jugoslovensku državu priznale Grčka, Švajcarska, Čehoslovačka, Velika Britanija (1. juna 1919), pa Francuska (6. juna 1919).
Italija je priznala jugoslovensku državu prema posebnom, dvostranom ugovoru, zaključenom u Rapalu, mjestu blizu Đenove (12. novembra 1920).
Jugoslovenska država je priznata i ugovorima o miru Saveznika (Antante) i pobijeđenih država, potpisanim u dvorcima kod Versaja: sa Austrijom – u Sen Žermenu an Le (10. septembra 1919); sa Bugarskom – u Neju sir Sen (27. novembra 1919); sa Ugarskom – u Trianonu (4. juna 1920).
Prema ugovorima o međudržavnim razgraničenjima, srpska vojska se udaljila sa demarkacione linije toliko da su jugoslovenskoj državi konačio pripali gradovi Bela crkva, Vršac, Kikinda, Subotica i južni predio u Baranji, dok je Rumuniji dodijeljena oblast Banata, s Temišvarom kao glavnim gradom, a Ugarskoj su ostavljena mjesta Baja, Mohač i grad Pečuj u Baranji.
Od Bugarske, međutim, odvojeni su varoš Strumica s okolinom, naselja Bosiljgrad i Caribrod i uzano pobrežje kod Zaječara, ukupne površine 1.747 kilometara kvadratnih, sve pripojeno jugoslovenskoj državi.
Granice s Albanijom i Grčkom ostale su nemijenjane po Bukureškom ugovoru o miru (od 10. avgusta 1913).
A na zapadu i jugu srpska vojska se suprotstavlja vojsci Italije: u predjelima zapadne Slovenije, od Ljubljane prema Logatecu (od polovine novembra 1918); oko grada Rijeke (počev od 18. novembra 1918): u srednjoj Dalmaciji braneći Split (od 20. novembra 1918); takođe, zaustavljanjem italijanskih trupa koje polazeći od Šibenika prodiru do blizu Trogira i prema Sinju te osvajaju grad Kini (31. decembra 1918); isto, otporom u Boki kotorskoj i Crnogorskom primorju protiv italijanskih trupa dovedenih (novembra i decembra 1918) u Kotor, Bar, Ulcinj, Virpazar.
Italija, čak i poslije sklapanja međudržavnih mirovnih ugovora, sporo je povlačila svoje oružane snage iz jugoslovenskih krajeva, inače započeto (oktobra 1919. godine) odvoženjem jednog pješadijskog puka iz luke Kotora, a završeno (tek 12. marta 1923. godine) odlaskom odjeljenja vojnika iz mjesta Preko na ostrvu Ugljanu.
Italija je osvajačkim upadima svoje vojske zaposjela jugoslovenske predjele i naselja, konačo pripojila: Benešku Sloveniju, Goricu, Trst, Istru, grad Rijeku, ostrva Cres i Lošinj, grad Zadar, ostrva Lastovo i Palagruža.
Usled propasti carevine Austrougarske, ratnog poraza Njemačke, revolucionarnog stradanja Rusije, poduhvatima državotvornih pokreta preobličava se srednja Evropa, od Baltika do Balkana.
Carska Rusija, iznutra slamana (marta 1917. godine) građansko-demokratskom revolucijom pa proletersko-socijalističkom revolucijom (oktobra 1917. godine), otvara priliku baltičkim pokrajinama da se otcijepe; uostalom, Kongres sovjeta, kao vrhovno vijeće revolucionarne vlasti, izdaće (15. novembra 1917) Deklaraciju o pravu naroda Rusije na samoopredjeljenje. Rusija će postati sovjetska republika.
Finska, samoupravna kneževina u Ruskom carstvu (od 1809. godine), odlukom svojeg sejma (skupštine) proglašena je (6. decembra 1917) nezavisnom državom.
Estonija se (29. novembra 1918) proglasila nezavisnom državom i republikom.
Litvanija se, takođe, proglasila (16. decembra 1918) nezavisnom državom i republikom.
Letonija se dan kasnije (17. decembra 1918) proglasila nezavisnom državom i republikom.
Regentski savjet je proglasio (8. oktobra 1918) nezavisnost Poljske; zatim poteže neprijateljstvo protiv Rusije, oružanim snagama osvaja i prisajedinjuje oblasti po istorijskom pravu smatrane poljskim, isto pripaja i pokrajinu Galiciju koja je pripadala Austriji.
U Pragu, Narodni odbor je proglasio (28. oktobra 1918) nezavisnost Češke otcjepljene od Austrije; i Slovačka se nazvala (30. oktobra 1919) odvojenom od Ugarske; ujedinjene, proglašene su (14. novembra 1918) Republikom Čehoslovačkom.
(NASTAVIĆE SE)