Dugoročni ciljevi ruskog predsjednika Vladimira Putina po pitanju spoljne politike u 2016. godini se neće mijenjati i on će nastaviti da traga za novim saveznicima među populističkim političarima u Evropi, naveo je Bi-Bi-Si u opširnoj analizi šta može da se očekuje od Kremlja u ovoj godini.
Uvod u izbore 2017. u Francuskoj i Njemačkoj će biti pažljivo praćen u Moskvi, posebno ako bude izgledalo da Nikola Sarkozi može da se vrati u Jelisejsku palatu.
Potencijalni „Bregzit” – istupanje Velike Britanije iz EU, biće viđen u Moskvi kao još jedno moguće slabljenje evropskog projekta, koje bi Rusiji moglo da otvori nove mogućnosti, navodi Bi-Bi-Si.
Putin bi, takođe, mogao da se nada i da Donald Tramp postane predsjednik SAD i uđe u Bijelu kuću.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov će nastaviti da vrši pritisak za iznalažnje političkog rješenja za krizu u Ukrajini, kroz proces iz Minska, i krize u Siriji, kroz ono što Moskva sada naziva Bečkim procesom. Ali, predviđanja oko toga nijesu baš najbolja, navodi se u analizi Bi-Bi-Si.
U Ukrajini traje krhki prekid vatre, a poslednjih nedjelja je obnovljena razmjena vatre duž linije fronta.
Moskva tvrdi da neće ispuniti glavni uslov sporazuma iz Minska – vraćanje kontrole granice Ukrajini – dok se status i autonomija okrnjene državice u Donbasu (istočnoj oblasti Ukrajine) ne obezbijedi na njeno zadovoljstvo, što ne djeluje baš moguće.
Sankcije zapadnih zemalja su sada produžene do jula. Takva nelagodna status kvo situacija bi mogla istočnu Ukrajinu da pretvori u još jedan „postsovjetski zamrznuti konflikt”, koji bi mogao da traje decenijama.
Što se tiče Sirije, u januaru bi trebalo da se pokrene treći mirovni proces pod okriljem UN, pošto su prethodne dvije propale.
– I iako je predsjedniku Putinu očajnički potreban mirovni sporazum da bi mogao sebe vojno da izvuče iz Sirije, zasad nije jasno koliko se ruski uticaj proširio – navodi Bi-Bi-Si.
Ipak, najvažnija stvar za Rusiju ove godine mogle bi da budu domaće teme, a ekonomska situacija poziva na otrežnjenje, piše Bi-Bi-Si.
Putin tvrdi da je najgori dio ekonomske krize okončan i ukazuje na rekorde u žetvi i proizvodnji mliječnih proizvoda kao na dokaz da Rusija već izvlači dobrobit od „pronalaženja zamjene uvoznoj robi”, što je posledica zapadnih sankcija. Ali, u drugim oblastima privrede situacija je sumorna. Cijene sirove nafte pale su za dvije trećine u odnosu na 2014. godinu, a rublja je potonula sa njima.
Budžet za ovu godinu zasnovan je na projektovanoj cijeni barela nafte od 50 dolara, što bi mogla da bude pretjerana procjena.
Kada se na to doda briga Kremlja zbog mogućih napada ekstremista Islamske države na ruskoj teritoriji, djeluje kao neizbježno da će 2016. više nego ikada biti godina „tvrđave Rusije”, zaključuje Bi-Bi-Si.
Pod prijetnjom ekonomskog pada i potencijalnih napada džihadista, Putin bi mogao da se nađe pod pritiskom.
To bi mogao da bude argument za njega da pokuša da okonča sukob sa Zapadom, da ukine sankcije i pronađe način za okončanje rata u Siriji, dodaje se u analizi.(RTS)
)){kind=small}
