-Piše: Dragan Mraović

Prošlo je pola godine od ustoličenja nove Vlade Crne Gore. Nije sezona skakavaca, ali su oni svejedno već pozobali vrijeme u kome je moralo da se desi ono što se nije desilo: demontaža milogorskog policijsko-sudskog terora, preispitivanje političke odgovornosti Gospodara i porijekla njegove imovine. Njegov „impičment“! Nečuvena je neefikasnost nove Vlade čija se sva djela do sada mogu sažeti samo u praznoslovlje i paraderstvo. Ne samo da ništa bitno nije učinjeno, niti promijenjeno, no Gospodar i dalje truje i pogoršava odnose sa Srbijom. Ako Vlada Crne Gore to toleriše, onda je ona saučesnik! Onda je ona pogazila časni krst sa litija. Nesporno je da je Gospodar šef mafijaške hobotnice na osnovu dokumenata u Direkciji za borbu protiv mafije Republike Italije i Suda za borbu protiv mafije u Bariju. Tu su još dokumenta UDBE koja ima podatke o tom kriminalu, ali ih krije, jer bi i mnogi njeni članovi morali u Spuž, pošto su učestvovali u mafijaškom „poslovanju“ umjesto da hapse krivce. U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije nalaze se takođe brojni materijalni dokazi. I u srpskoj UDBI. Nije jasno ovo saučesništvo državnih organa Srbije, bar sada kada je Gospodarčić na vlasti, jer u toj sferi on je lično čist kao suza, za razliku od Đinđića, Tadića i sličnih. Osim ako interes nema tu gdje se čini da političare Crne Gore i Srbije prilično drži u ruci izvjesni mešetar s umjetničkim imenom Cane koji je svuda malo posolio, pa ne bi bilo lijepo da se čuje odakle pare za stotine prostorija jedne partije u Srbiji u času njenog osnivanja i otkuda neke pare u Gospodarevom džepu. Izgleda da ne gone tog maestra obmane, jer su od njega uzete „partijske donacije“. Pošto se u „caneologiji“ primjenjuje princip objelodanjivanja dokaza u javnosti, odnosno da je neko dobio narukvice, onda ako se pokuša spriječiti glavni „canolog“ da uživa u duvanskim parama, neko tu ne smije ni da pisne u obje sestrinske države.

Nova Vlada primjenjuje čuvenu taktiku „pođem, klecnem, zastajavam“, čime omogućava nastavak „milogorske” plitke države, nekažnjivost onih koji su opljačkali i izbrukali Crnu Goru i sve više otvara vrata povratku Gospodara. Licemjerno je pričati o želji za poboljšanjem odnosa sa Srbijom, ako nema djela, štaviše ne reaguje se ni na nove bezočne Milove uvrede koje on upućuje sa trona službene politike Crne Gore. Zato, kome to Profesor priča bajke? Pa gdje mu je akademska čestitost da prizna istinu da je on u stvari pritajeno oruđe, svjesno ili nesvjesno, onoga ko je opljačkao Crnu Goru? Jasno je da je tako, ali neka samo kaže čini li to znaveno ili neznaveno.

Profesor još i ljubi skute ambasadorima nekih zemalja koje su činile nedavne zločine prema srpskom narodu. To ga legitimiše kao njihovu poslugu.

Njegošu je u Rimu, u Crkvi Svetog Petra, aprila 1851, sveštenik prinio Svete verige – lanac kojim je svetac bio okovan u Jerusalimu:

„Zar ih neće Vaša svjetlost celivati?“

Vladika mu reče:

„Crnogorci ne ljube lance!“

Njegoš nije htio da ljubi lance ni Svetom Petru, a njegovi „potomci“ ljube skute stranim ambasadorčićima! Da li je Vlada Crne Gore svjesna što čini? Čiji su potomci ti članovi crnogorske vlade? I je li Gospodar za njih Sveti Petar?

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---