- Autor: Žarko Jokanović

U martu, mjesecu koji ima 31 dan, uživo si se obratio građanima samo 29 puta i sad se svi pitamo šta sa tobom nije u redu, pa si čitava dva dana lišio javnost svoje ljepote, dobrote, smirenosti, trezvenosti, nehisteričnosti i nadasve, svoje normalnosti. Još uvijek javnost umire od zabrinutosti – šta ti se desilo, pa se dva dana nisi ukazao vjernom stadu. Posrnuo si? Umorio si se? Neki dušmanin te iznervirao, pa si odgurnuo unaprijed upaljene kamere? Ili se, ne daj Bože, u tebi probudilo i malo ljudskosti, pa si se malo odmorio od dvadesetpetočasovnog radnog vremena, kad u jednom danu pročitaš 600 strana teksta, samo jednom možda odeš u ve-ce, vidiš nekoliko desetina kamera ispred sebe, otvoriš nešto što si već otvorio prije izvjesnog vremena, lično i svojeručno ispišeš nekoliko desetina ceduljica, koje kuriri dostavljaju tvojim poslanicima u Skupštini, gdje ih dobronamjerno upozoravaš da ne zaborave da spomenu Đilasa u raspravama od zakona u rudarstvu do zakona o zaštiti slijepih miševa.

Šta se desilo sa svemoćnim Supermenom, koji sve umije, sve zna i sve može, pa čak i da, zajedno sa članovima svoje porodice 1.572 puta bude prisluškivan – zato što komunicira sa kriminalcima i mafijašima koji su na mjerama policije. Što si nazvao državnim udarom u svojim tabloidima, mada nisi objasnio koja je potreba jednog vođe i članova njegove porodice da tako učestalo pričaju sa kriminalcima i mafijašima.

I odjednom, kao rukom presječeno – ta afera je zaustavljena. Ne pominje se više. Kao ni svi atentati koji su ti, navodno, spremani, a o kojima su svakodnevno izvještavali tvoji ogavni tabloidi. Kao što se više ne spominje ni ono oružje pronađeno u Jajincima. Kao što se ne spominje i ono sve što si sam pokrenuo, pa odjednom gurnuo pod tepih.

Kao što si gurnuo pod tepih i Savamalu, Jovanjicu, Krušik i ostale tvoje brljotine – ali izgeda da ti sve ne polazi za rukom, pa o tome čak od tebe objašnjenje traži i Evropski parlament. Što ti, naravno, paranoično doživljavaš kao zavjeru protiv tebe, jer za tebe funkcionisanje pravne države nije normalno stanje, nego atak na tvoje visočanstvo.

Zato, ti sve ubjeđuješ da živimo u pravnoj državi. Koja je nevidljiva, uprkos tvom zaklinjanju da postoji. O tome svjedoči poništavanje presude za pokušaj ubistva Borka Stefanovića. Ili zabrana advokatima da izvrše uvid u spise tužilaštva povodom krajnje sumnjive smrti tvog nekadašnjeg veoma bliskog saradnika Cvijana, koji je mnogo znao, mnogo pričao – ali malo godina proživio. Da bi na kraju bio sahranjen kao kuče, kome je na nadgrobnoj ploči napisano samo ime, bez prezimena.

Ali, šta tebe briga za sve to. Izabrao si predsjednicu Vrhovnog kasacionog suda po svojoj mjeri i za svoje potrebe. Državna tužiteljka, nevidljiva i nečujna, ali korisna i kooperativna, dobiće svoj treći mandat – da ne dira one za koje joj je rečeno da ne treba da dira i da dira sve one za koje joj je rečeno da treba da dira.

Za to vrijeme, hajka na nekada tvog omiljenog saradnika ministra Stefanovića, koga tvoji tabloidi sada zovu Slina, i tvoju i njegovu omiljenu saradnicu Hrkalović – zastala je za trenutak u medijima koje kontrolišeš. I ne slučajno. Izgleda da je uspostavljena ravnoteža snaga. Ti njih aferom – oni tebe aferom. Pa sad je malo primirje. Jer, šta prirodnije da tvoji mediji, koji pišu ono što si im dostavio i tvoje pudlice naprednjačke koje pričaju ono što si im na ceduljici dostavio – odjednom prestaju da govore o ova dva užasna lika – koja su nedavno povezana i sa pohapšenim krvoločnim mafijašima, i sa prisluškivanjem i sa pokušajem atentata na tvoje visočanstvo i sa narko-klanovima i sa državnim udarom.

Šta prirodnije – nego da se o svemu tome zaćuti? U normalnoj državi to je nenormalno. U nenormalnoj, tvojoj prćiji – sve je „normalno”. Zato te pozdravljam tvojim tradicionalnim pozdravom: Odlučiće tvoja kasa – kad će masa da talasa.

Zauvijek vaš poslušni građanin, Srba.

P.S. Poklaćete se između sebe oko plijena – u vašim strankomafijaškim redovima. Samo požurite – Srbija nema puno vremena.

direktno.rs

---