Nedjeljama su mediji i funkcioneri SNS-a najavljivali konačni obračun sa ministrom odbrane Nebojšom Stefanovićem, navodnim političkim vođom Belivukovog klana. Nakon privođenja lica povezanih sa Belivukom krajem februara 2021. „Kurir” je objavio da je Stefanović s tim licima bio suvlasnik restorana u Beogradu. Objavljene su i slike Stefanovića u tom restoranu. Zatim je funkcioner SNS-a Darko Glišić posredno optužio Stefanovića da je navodno spremao atentat na Vučića, izjavivši da ima ljudi iz SNS-a koje je Vučić doveo na najviše državne funkcije i koji su, umjesto da mu zahvale, odlučili da „mu zahvale snajperom i da svoju zahvalnost pretoče u snajperski metak“. Ministar Nedimović je najavio da će biti održana sjednica Savjeta bezbjednosti na kojoj će biti otkriveno ko je čovjek iz vrha SNS-a koji je spremao atentat na srpskog predsjednika. Vučić je, nakon saslušavanja predsjednika FSS Slaviše Kokeze (čovjeka bliskog Stefanoviću), izjavio da mu je čudno da je Kokeza odbio da na poligrafu odgovori na pitanje o njegovoj „likvidaciji“. Mediji su zatim objavili tvrdnju da je predsjednika FSS na takav postupak savjetovao predsjednik Višeg suda u Beogradu Aleksandar Stepanović. Početkom marta „Kurir“ je objavio seriju tekstova o „tajnoj mreži funkcionera i mafijaša“. Ovu grupu navodno čine sudija Stepanović, Kokeza, bivši državni sekretar MUP-a Dijana Hrkalović, kriminalci iz BiH i Srbije i neimenovani visoki funkcioner SNS-a koga su vrbovali Amerikanci. U istom periodu „Blic” je objavio da su, pored navedenih, u zavjeri učestvovale i starlete, poput izvjesne Tijane Ajfon.

Dakle, Stefanovićeva grupa je u Vučiću bliskim medijima optužena i osuđena, za veoma teška krivična djela iz članova 310–311, 315 i 319 KZ Srbije, odnosno za atentat na predsjednika države, oružanu pobunu, špijunažu i organizovanje kriminalne grupe radi protivustavne djelatnosti.

Stefanović se za sve to vrijeme držao više nego spokojno. Posjetio je sajam naoružanja u UAE, sreo se sa kanadskim ambasadorom. Istovremeno, neko je srpskoj opoziciji dostavio kompromitujuće materijale za aferu„Jovanjica” i slike predsjednikovog sina sa uhapšenim članovima Belivukove grupe. Od strane opozicije najavljeni su i kompromitujući snimci samog Vučića.

U ovom kontekstu dva puta je odložen sastanak Savjeta bezbjednosti (6. marta i 11. marta). Konačno, sastanak je održan 13. marta. Međutim, nije otkriveno ko je visoki državni funkcioner koji je navodno htio da ubije Vučića. Stefanović je ostao na mjestu šefa Biroa za koordinaciju rada službi bezbjednosti. Sve što je Vučić uradio bila je morbidna konferencija za štampu na kojoj je, uprkos molbama roditelja žrtava Belivukove grupe, u maroderskom stilu pokazivao slike leševa.

Volšebno školovani doktor Stefanović je, dakle, ubjedljivo porazio Vučića – navodno najboljeg studenta u istoriji Pravnog fakulteta, trenutno na doškolovavanju za košarkaškog trenera. Vučićeve velike riječi i minorna djela ukazuju na činjenicu da su brojna ministarstva, djelovi sudstva, ekonomija i spoljna politika u rukama Zapada. Razvlašćivanje Vučića će se nastaviti, pokazuju pregovori između vlasti i opozicije koji se odvijaju uz posredovanje EU od 1. marta. Da bi se sakrila ta činjenica, ovi pregovori su netransparentni za javnost. U tom kontekstu nije isključeno čak ni formiranje tehničke vlade po makedonskom ili crnogorskom scenariju.

Aleksandar Solženjicin je davno napisao da se izopačeno javno mnjenje stvara blebetanjima, spletkama i budalaštinama. Ono, prema ruskom nobelovcu, može proizvesti samo laž.

Takvo je upravo javno mnjenje u Srbiji koje sudi i presuđuje prije otpočinjanja sudskih procesa, bez ikakvih pravnih posledica. To je jedini dio srpskog društva u kome Vučić ima realnu moć. U svim drugim sferama Vučić je tigar od papira koji u potpunosti zavisi od volje Zapada.

Vučiću u tom kontekstu ostaje samo još jedan adut za trgovinu zarad njegovog ostanka na vlasti. To je neprotivljenje Srbije članstvu takozvanog Kosova u UN. Sam srpski predsjednik je, na morbidnoj konferenciji za štampu 13. marta, priznao da u maju počinju pregovori između njega i Kurtija na tu temu. Pravni okvir za takav neustavni sporazum već je kreiran članom 15 Vašingtonskog sporazuma.

Međutim, problem za razvlašćenog i uplašenog srpskog predsjednika leži u tome što čak ni neustavni sporazum o normalizaciji Kurti – Vučić ne garantuje da će Moskva dopustiti ukidanje Rezolucije 1244 u SB UN. Vučić u tom slučaju više nikome neće trebati.

---