- Piše: Goran Šćekić

Crna Gora je poslednjih nekoliko godina doživjela niz jakih udara. Ali, i pored svega toga, krenula je dobrim putem, nadamo se civilizacijskim i demokratskim. Prvi udar bio je udar na zdrav razum kada su iz kuhinje službe bezbjednosti osmislili lažni državni udar.

Crnogorsko pravosuđe će se još dugo oporavljati od ove teške manipulacije.

Drugi udar je bio sramni udar države na crkvenu imovinu. Treći udar je bio iznenadni i spektakularni pad režima izazvan upravo donošenjem nakaradnog zakona o vjeri.

Time je prethodni režim nesvjesno potpisao sam sebi kapitulaciju i kraj 30-godišnje vladavine. Ovaj događaj je pokazao da u građanima Crne Gore snažno kuca srce predaka, pravde i vjere koja nas je vodila i na kraju dovela do cilja.

Poslije ovih teških udara, koji su bili teški kako za koga, nizala su se nova iznenađenja.

Obustavljen je krivični postupak protiv funkcionera DPS-a Slavoljuba Miga Stijepovića u aferi „Koverta”.

U obrazloženju suda je naglašeno da Migo nije znao da je novac „prljav”.

A kako će Stijepović znati šta je prljavo, a šta čisto kad je prljavština vladala u svim strukturama prethodne vlasti.

Dosad smo samo kad odemo na pregled kod ljekara mogli vidjeti čaše sa štapićima na kojima piše: „prljavo” i „čisto”.

Tako će i koverte za podmićivanje funkcionera ubuduće nositi oznake „prljavo” i „čisto” da bi se sud konačno mogao opredijeliti treba li pokretati krivični postupak.

Pored svih iznenađenja stiglo je iznenađenje i iz kabineta predsjednika Mila Đukanovića. Tako nam je predsjednik Crne Gore prije neki dan poručio da moramo prevazići sve podjele. To nam upravo priča čovjek koji je podijelio i prepolovio malu Crnu Goru, uzduž i poprijeko. Podijelio je sjever i jug, podijelio bogate i siromašne, zaratio vlast i opoziciju. Pokušao da podijeli Crkvu s ciljem da joj otme svu imovinu.

Sada kada je izgubio sve osim fotelje priča o pomirenju i jednakosti. Polako bre, Milo, ne može to tako. Ko se snašao – snašao, ko je krao – krao je. Treba da se pomire bogati sa siromašnima, ne pitajući kako su bogati stekli imovinu.

Treba da se pomirimo s kilometrima privatizovanih plaža na našem primorju, s njihovim vilama koje su stekli kroz koruptivne radnje. Da se pomirimo s njihovim livadama koje su prodavali za milionske iznose sumnjivim licima. Da se pomirimo s njihovim kupljenim diplomama. Da se pomirimo s njihovim skupim torbicama koje su kupovali svojoj djeci.

I na kraju da im oprostimo 30 godina bijede u kojoj je živio većinski narod Crne Gore.

Osveta je odavno iščezla sa ovih prostora, ali zato postoji pravosuđe koje im sigurno ništa neće oprostiti. Barem se tome nadamo pokretanjem dugo čekanih promjena u tužilaštvu.

---