Autor: Jens Turau
U normalna vremena, stav njemačkog Savjeta za etiku, tijela vlade koje broji 24 člana, gotovo da ne bi bio ni primijećen. Etička i moralna načela suživota u društvu nisu za naslovne strane. A povrh toga, Savjet za etiku, čije članove imenuje predsjednik države, ima samo savjetodavnu ulogu.
Ali vremena nisu normalna, Savjet se i još jednom bavio pandemijom. Konkretno, pitanjem oko kojeg se u Njemačkoj već duže vodi žestoka i često zbunjujuća rasprava: sve više ljudi je vakcinisano protiv korone i nakon toga (bar na neko vrijeme) ne mogu da obole. Zar nema smisla da se toj sve većoj grupi ublaže oštre zabrane u svakodnevici?
Pozicija Savjeta za etiku je nedvosmislena: ne, to ne bi bilo dobro. Ili da sumiramo zaključak Savjeta na njegovu suštinu: rasprava ne dolazi u pravo vrijeme. Samo 2,2 miliona ljudi u Njemačkoj je vakcinisano. To ide prilično sporo i biće potrebni mjeseci dok zaista svi ljudi u zemlji koji to žele, dobiju priliku da se vakcinišu.
Trenutno nije jasno ni to da li vakcinisani ipak mogu da prenose zarazu. A ako mogu, koliko je ta opasnost velika. Doduše, postoji opravdana nada da su vakcinisane osobe manje zarazne, ali to nije sigurno. Ali prije svega: trpjeće i solidarnost društva i spremnost na vakcinisanje. I još: trenutno su ionako vakcinisane samo osobe u dubokoj starosti, oni koji žive u staračkim domovima – dakle ona grupa ljudi od koje se ne čuju glasni pozivi za prekidom zabrana.
Ali Savjet za etiku s pravom ukazuje: bilo bi nešto drugo kad bi – kao što je kancelarka
Merkel najavila da će to biti do sredine septembra – zaista svim ljudima u Njemačkoj bilo ponuđeno da prime cjepivo. Drugim riječima, kada bi ostali samo oni koji ne žele da se vakcinišu. U tom slučaju bi zaista nestao argument za različite tretmane onih koji već jesu i onih koji bi tek trebalo da se vakcinišu. U svakom slučaju, za Savjet je jasno: restorani, kafane i bioskopi biće otvoreni za sve onda kada to dozvoli situacija sa pandemijom. Mislim da je to dobro.
Nemojmo imati iluzija: dolazak vakcine nakon teških mjeseci neizvjesnosti liči na izvor vode koji smo ugledali nakon teškog puta kroz pustinju. Nikad nije lijepo gledati kako se neko bori za to da prvi ugasi žeđ. Već su se javili prvi organizatori koncerata, kao i šefovi u profesionalnom fudbalu koji opet žele da otvore vrata svojih hala i stadiona. Oni uzimaju SAD kao primjer, gdje je vakcinisanim osobama dozvoljen dolazak na finale u američkom fudbalu, Super Bowl. To ne ide u korist solidarnosti u vrijeme pandemije, a iza takvih predloga manje stoji radost zbog vraćanja navijača na stadione, koliko izgled da se povećaju prihodi.
Savjet za etiku je, prema mom mišljenu, dao još jedan dobar predlog: ljude u staračkim domovima koji su već vakcinisali potrebno je što prije osloboditi oštrih propisa – prije svega kad je riječ o posjetama. Politika je zaista suviše dugo i bezdušno prihvatala izuzetno oštre propise za te ljude visokog rizika, među kojima ima mnogo onih koji uopšte nisu ni razumijevali o čemu se radi. Društvo mora da bude spremno da bar sada izađe u susret tim ljudima i da oni budu prvi koji imaju korist od vakcinisanja.
Za sve ostale treba da važi pravilo: jedan za drugim, i onda će se sve otvoriti. Jasno je takođe da odgovor na pitanje da li će to tako i da se dogodi leži u zvijezdama. Jer Savjet za etiku je samo jedan glas u raspravi, iako važan. A pritisak na politiku da dozvoli posebna prava za one koji su vakcinisani raste iz dana u dan. Nadam se da će se odgovorni tome oduprijeti.
dw.com
”Trenutno nije jasno ni to da li vakcinisani ipak mogu da prenose zarazu. A ako mogu, koliko je ta opasnost velika. Doduše, postoji opravdana nada da su vakcinisane osobe manje zarazne, ali to nije sigurno
)){kind=small}
