-Piše: Ratko Kontić
Praćenje (nadgledanje, slijeđenje) je tajna aktivnost nad određenim licem, grupom lica ili objekata koji se nalaze pod operativnim zahvatom (u obradi ili kontroli) tajne policije i sastoji se iz niza operativno-taktičkih poslova koje preduzimaju specijalizovani pripadnici sektora za tajno praćenje ili lica koja oni angažuju za konkretne akcije.
Primarni zadatak praćenja je neposredno zapažanje koje se ostvaruje nadgledanjem lica u kretanju ili objekata koje koristi, s ciljem da se saznaju činjenice koje su predmet interesovanja tajne policije. Te činjenice mogu biti dokaz za nedozvoljene aktivnosti tog lica u odnosu na potencijano vođenje krivičnog postupka protiv njega ili samo kao preventivno djelovanje tajne policije u odnosu na moguće nedozvoljene aktivnosti.
Prije primjene praćenja mora biti zavedena operativna obrada nekog lica koja bi trebalo, kao primarni sadržaj, da opravda primjenu praćenja.
Krucijalno pitanje je ko je bio do sada ili ko će biti „sumnjivo lice” u Crnoj Gori. Da li stvarno imamo neprijatelje izvan naših granica koji hoće da nas destabilizuju ili smo bili skloniji da te neprijatelje tražimo unutar granica Crne Gore? Među svojim građanima i raznim vidovima njihovih aktivnosti. Naša novija istorija govori da smo bili skloniji da proglašavamo „izdajnike i neprijatelje” među sobom sve do današnjih dana. Čak i otkad smo postali član najvećeg vojnog saveza na svijetu, pa bi veoma teško mogao bilo ko da nas ozbiljno destabilizuje. Osim mi sami sebe.
Pripreme za praćenje počinju prvo predlogom, a onda planom i obično ih podnosi operativac koji vodi operativnu obradu. Taj predlog sadrži generalije lica, razlog za primjenu mjere i šta se želi njome postići, podatke o sklonostima i načinu života tog lica, da li koristi vozila ili voli da se kreće pješke ili oboje, vrijeme koliko bi trebalo primjenjivati mjeru, predviđeni broj operativaca koji su neophodni za realizaciju mjere praćenja i još neke detalje.
Upoznavanje sa subjektom praćenja se vrši putem fotografije, opisa ili neposredno, zavisno od mogućnosti. Prihvatanje lica je početak operativne akcije praćenja i mora biti u startu nezapaženo od lica koje se prati. Postoji i tzv. „japansko praćenje” kada se subjektu stavlja do znanja da je pod mjerom praćenja, što treba da ga onemogućava u njegovim aktivnostima i čime se vrši pritisak na njega.
Veoma je važno da operativci koji vrše praćenje budu kvalifikovani, psiho-fizički spremni, opremljeni tehničkim sredstvima za dokumentovanje i da se služe kombinatorikom prilikom praćenja. Naravno nije ista dinamika praćenja ako se neko stalno služi automobilom, mijenja lokale u kojima provodi slobodno vrijeme, ima privatni ili državni posao, živi u malom gradu ili veoma naseljenom mjestu, ima širok krug poznanstava ili je osobenjak i još puno toga. Nakon toga se sačinjava izvještaj koji treba da sadrži sve što su operativci vidjeli i zabilježili, dok bi neke posebnosti, kao lični utisci operativaca, trebalo da budu izdvojeni iz izvještaja i prezentovani kao poseban dokument.
Ovo je važno zbog toga što sve ovakve i slične mjere tajne policije uvijek produkuju mnogo više podataka od onih koji su bili primarni razlog za primjenu mjera, a mogu se odložiti u ladicu i koristiti kad zatreba.
Prisluškivanje se u protokolu realizuje istovjetno kao mjera praćenja, s tim što su rezulatati prisluškivanja kompleksniji zbog različitih vidova komunikacije u 21. vijeku i nadzora tajne policije nad njima.To već dugo nije samo klasično prisluškivanje ili kontrola telefonskih razgovora već i nadzor nad svim ostalim komunikacijama određenog lica.
Savremeni nadzor komunikacija produkuje ogroman broj podataka, mnogo više od onih koji su bili razlog za primjenu mjere. On može biti problematičan kod lica koja pretpostavljaju da mogu biti predmet interesovanja i koja mogu veoma šturo koristiti savremena sredstva komunikacije, mogu koristiti zaštićena sredstva komunikacije, posrednike, razgovore u šiframa, ali mogu i otvoreno koristiti s ciljem plasiranja dezinformacija.
Da ne budem pogrešno shvaćen, potpuno opravdavam primjenu navedenih mjera kada se radi o licima koja svojim aktivnostima imaju namjeru ili čine zlo i kada je primjena mjera prošla normativne procedure. To rade svi bezbjednosni sistemi na svijetu, a važno je uspostaviti kontrolu nad onima koji imaju mogućnost primjene tih mjera. Da se malo našalimo, razlika između praćenja i prisluškivanja je u tome što je praćenje živahnije, a prikupljeni podaci se inače uvijek kombinuju.
Operativni podaci se dobijaju primjenom tajnih mjera i neposrednim operativnim radom. Podatak iz 2003. godine koji govori da je način dobijanja operativnih podataka tadašnje tajne policije Crne Gore bio 80 odsto u korist primjene tehnike, a 20 odsto u korist neposrednog operativnog rada bio je frapantan tada, a i sada je. I šta se dešavalo od tada do danas po tom pitanju?
Mislim da se stiču uslovi da nam novi direktor ANB-a
Vukšić kaže da li je i koliko dugo
Duško Jovanović bio pod mjerama tadašnje tajne policije i zašto, kao i ko je donio odluku o tome. I da se ne istrčava s odgovorom, tek je počeo, ali ima volju i početne rezultate. Može ga neko pitati i za
Vanju, Željka, Dritana, Aleksu, a za
Milana, Andriju ili
Slavka nekad nemaju što pitati.
A u vezi rada ANB-a poslednjih godina pogledaju se informacije korisnika sa A- liste, pa se pogledaju operativne informacije linijskog ili teritorijalnog rada, pa problemske informacije, pa informacije kao rezultat operativne kontrole ili obrade, pa presjeci po linijskom ili teritorijalnom radu, pa indikativne informacije, informacije o praćenju, prisluškivanju i drugim mjerama, pa suptilno razdvojiti informacije koje su nastale primjenom mjera i operativnog rada i one kojima su izvor saradnički izvještaji i još puno toga. Sve ono što se zavodilo. Biće tu raznih kodnih naziva, ali ni to neće biti veliki problem. Ovdje isključivo mislim na unutrašnju problematiku za koju mislim da je bila prioritet.
Za sadržinu onog što je zapaljeno i što nije bilo zavedeno već vođeno npr. „za lično upoznavanje direktora ANB” ili možda za nekog drugog tu može jedino pomoći živa riječ. Postoji mogućnost i da je neko savjestan kopirao sva ta dokumenta. To zavisi od stepena profesionalnosti i povjerenja koje gospodin Vukšić bude razvijao sa dosadašnjim operativcima ANB-a i logistikom.
Nadam se da je, čim je stupio na dužnost, dao nalog da se urade kontraprislušni pregledi radnih prostorija predsjednika i potpredsjednika Vlade, predsjednika Skupštine i još nekih objekata koje će oni koristiti za državne poslove, na unutrašnjem i međunarodnom planu.
Na kraju, čitao sam da je kralj
Nikola volio da prvi pročita sva pisma koja su stizala u Crnu Goru. Moglo bi se zaključiti da je i to pomoglo da ostane veoma dugo na vlasti.
PS: Vidim da je spriječena likvidacija
Velje Nevolje. Uz sve čestitke, zamolio bih da se ovlašćeni pozabave našim nevoljama koje su proizvod nezakonitog rada koji je uticao loše na ekonomsku i finansijsku stabilnost Crne Gore i još puno toga.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
)){kind=small}
