- Piše: Miroslav Miki Brajović

Gospodine Veljoviću, obraćam Vam se sa „gospodine” iz čiste kurtoazije, ne prema Vama nego zbog poštovanja prema časnim, obespravljenim, ojađenim, pokradenim, ekonomski uništenim čitaocima – građanima Crne Gore. Da Vas nazovem pogrdnim imenom koje zaslužujete, neću. Jedan od razloga je i taj što se ja razlikujem od Vas, a drugi je taj što znam da je, šta god Vam kažem, malo prema onome što ste zaslužili. Uzdignite se, Veljoviću, iznad sebe, bar jednom u životu, uzdignite se iznad svog neprofesionalizma, uzdignite se i ovih poslednjih mjesec dana pokažite narodu da ipak znate raditi svoj posao, a ne samo biti sluga gospodaru. Uzdignite se i pokažite narodu da je ostao negdje neki atom časti koji časno nosiše Vaši preci. Uzdignite se i pokušajte se tako izviniti ne građanima Crne Gore, već svom bratstvu Veljović i svojoj djeci.

Uzdignite se, jer je sloboda već stigla u Crnu Goru, sloboda koju nećete ugroziti, niti mi, građani Crne Gore smijemo dopustiti ugrožavanje narodne volje i njihove slobode. Ne smijemo i na to nemamo pravo, zbog naše mladosti, njihove sigurno bolje budućnosti. Ne smijemo zbog budućnosti naše i nažalost Vaše Crne Gore, koja je služila Vama i Vama sličnima, za ličnu upotrebu, enormno bogaćenje i obračun sa neistomišljenicima.

Veljoviću, dosta je bilo!

Dosta ste nas svađali sa našom braćom Crnogorcima. Dosta ste nas svađali sa našim sugrađanima Bošnjacima, katolicima i Albancima. Dosta ste, Veljoviću, svima nama zuluma činili, zla nanijeli. Da ne spominjem šta ste vi i ova vlast nedužnim Bošnjacima uradili, da ne spominjem šta ste Albancima činili i da ste ih prigrabili ne zbog njih i njihovog narodnog prosperiteta, već zbog Vašeg ličnog interesa. Neću Vaša zla djela spominjati, ne zbog Vas nego zbog naših sugrađana s kojima želimo sva dobra u miru dijeliti. Prozreli su Vas i jedni i drugi, znajući istinu – ko ne voli svoj časni krst, svetinju svoju – crkvu, kako će voljeti džamiju?! Ko ne voli svog po Bogu brata Srbina, kako će voljeti drugog, ko izda vjeru svoju a što bi tek učinio drugoj? Kao Srbin sa Kosova, bratski živjeh sa Albancima, ništa gore nego s mojom braćom Srbima i Crnogorcima. Živjeh sve dok tamo, kao i ovamo, ne dođoše zli ljudi i napraviše zulum svom i drugom narodu. Hapsi, Veljoviću, ako kamen baci na džamiju, na katoličku crkvu, na bilo koji vjerski objekat! Hapsi, Veljoviću, svakoga ko kamen baci na bilo koju partijsku organizaciju. Hapsi, Veljoviću, i dabogda svaki izašao iz tamnice kad ja došao za njega. Hapsi, pa makar to bili i moj sin Jovan i bratanac Ivan. Hapsi, i prosto ti bilo. Hapsi, Veljoviću, po zakonu i zbog djela počinjenog. Hapsi, pa makar počeo od tvojih bliskih saradnika, a na kraju uhapsi i samog sebe, jer ovo sve miriše na Vaš nesojluk i Vaša montirana djela. A kao Srbin kažem – svako ko baci kamen na bilo koji vjerski objekat ili na bilo kog sugrađanina, dabogda mu Bog vratio isti kamen kako to on zna i umije. Vjerujem u Boga i u poštene političke subjekte koje predvode Krivokapić, Bečić i Abazović... Njima, meni i svima nama koje predstavljamo slobodnu Crnu Goru, svaki častan čovjek je mio, ma koje vjere bio i ma kojoj partiji pripadao. Uvaženi građani Crne Gore, Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi, došlo je vrijeme slobode, vrijeme pomirenja i sigurnog državnog prosperiteta. Zaboravimo, mi obični smrtnici, ko je bio do juče na kojoj strani, mislimo svi zajedno o ravnopravnoj budućnosti svih nas. Samo zajedno možemo sve, samo složno jer nas je upravo nesloga dovela tu gdje smo. Živjeli i srećna pobjeda svima koji u njoj učestvovaše, a srećna sloboda i svim građanima Crne Gore!

---