-Piše: Zoran Piperović
Mislim da pokazujemo manjak pameti. Promišljanja. Koje diktira trenutak.
Cijeli svijet je zaćutao pred nadolazećom ekonomskom i svakom drugom katastrofom. Uvjeren u jedno. Da samo zajedništvo na planetarnom nivou ovo zlo može da nadvlada.
Mikro zajednica, kakva je naša, rasplamsava retoriku, koja proizvodi mržnju. Na sve strane. I to se vidi golim okom. Na izborima se takmiče politike.
Ovdje smo dovedeni u situaciju da glasamo za jednu ili drugu mrzilačku stranu.
Vrijedi li išta u Crnoj Gori pobjeda na mržnji?
Ne, naravno. Jer se ona ne rješava na njima. Takvi izbori generišu još veće probleme, koji se negdje gomilaju. I prifaliće prostora za njihovo taloženje. Misli li ko o tome?
Prosječan Crnogorac, na koga sada niko ne misli, ostaće sluđen. Na kraju i gladan. Mala je njegova glava da sve, čime ga bombarduju sa svih položaja, shvati.
A stomaku ne treba razum, već potreba što kroz usta ulazi.
Hoće li fatalizam ludila, ismijavanje istorije, sociologije i nadasve novinarstva, prestati da bude dio taktike. Zarad mandata. Gdje o čovjeku niko ne razmišlja.
Kada se stvara paralelna sociologija, ona prva ostaje negdje, znajući da će doći red na nju. A ona tada pravi nered.
Da li griješim kada kažem da pravoslavni narod u Crnoj Gori, u ovakvom stanju više i ne postoji?
Vidi li to iko? Sve ostalo je nebitno. Paradoks je u tome što to nebitno postaje prevashodno.
(Autor je advokat)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.