-Autor: Draža Petrović

Oskar za najgluplji dijalog u dječjem igranom filmu van engleskog govornog područja ide u ruke… – reći će negdje u martu sledeće godine Meril Strip, sa supertajnim smiješkom otvarajući onu supertajnu kovertu Američke filmske akademije koja krije budućeg oskarovca.

– Dakle, najgluplji dijalog u dječjem igranom filmu van engleskog govornog područja ide u ruke Aleksandra Vučića, mladog srpskog scenariste, za film „Vraćam očeve sa službenog puta”, koji je nastavak kultnog „Oca na službenom putu” – uzviknuće Meril ushićeno, a mladi srpski scenarista uspentraće se na binu Kodak teatra u Holivudu i održati karakterističan istorijski govor, najbolji oskarovski istorijski govor u novijoj istoriji.

Tako će zabranjeni film „Vraćam očeve sa službenog puta” ipak dobiti svoju makar moralnu satisfakciju, jerbo to remek djelo savremene srpske kinematografije niko nije shvatio, ni REM, ni tviteraši, ni N1, ali ga je shvatila najautoritativnija filmska institucija na svijetu, dodijelivši mu prestižnu nagradu, Oskara za najgluplji dijalog u dječjem igranom filmu van engleskog govornog područja. Što nije mala stvar za krhku domaću kinematografiju.

Kada je ono, prije neki dan, predsjednik Vučić rekao da će da se nasjekiraju mnogi kad počne da pušta spotove na N1, on je, pretpostavlja se, figurativno htio reći da će u tom spotu da bude neka mala seka, pa će, logično, svi da se sjekiraju zbog te male seke. To, logično, pretpostavlja da je predsjednik Vučić znao, i sam nabacivši onaj supertajni osmijeh Meril Strip, da će spot biti zabranjen, kako bi cio svijet vidio da je Srbija jedna demokratska država, gdje nema cile-mile, nego institucije rade svoj posao u uigranom spektaklu zvanom „Kad SNS nabaci REM-u demokratiju na volej”.

Mada je s tim spotom, u kome Vučić maloj seki obećava vraćanje tate koji se odlio u inostranstvo, konačno shvaćeno šta tačno znači decentralizacija koju zagovara SNS.

– Decentralizacija je fenomenalna ideja Srpske napredne stranke da dovodi djecu na televiziju da pričaju s predsjednikom na razne teme, zato što djeca najviše veruju predsjedniku, Braći Grim i Hansu Kristijanu Andersenu. Djeca su nepotkupljiva, iskrena, njima ne moraš da daš kilo brašna, 100 eura, dvije litre zejtina, da bi ti vjerovali, dovoljna je samo mala čokolada i neka lijepa bajka ili basna – piše u definiciji decentralizacije u „Rječniku malo poznatih riječi” grupe naprednih autora.

Tako je SNS ušao u TV kampanju sa sloganom: „Prvo smo vraćali penzije, pa smo vraćali plate, a sada vraćamo tate!” Čak se i rimuje!

Plan za vraćanje tata je kompleksan – najprije je neko došao na ideju da Srbija iskoristi brojčanu prednost u respiratorima u odnosu na ostatak zemaljske kugle, pa da respiratore mijenjamo za tate po sistemu robne razmjene.

Na primjer, da zemljama koje nemaju respiratore, jerbo je sve svjetske zalihe respiratora pokupovao predsjednik Vučić na crnoj berzi, ponudimo 100 respiratora u zamjenu za jednog srpskog tatu.

– Dajte nam jednog tatu, mi ćemo vama 100 respiratora! – uskliknuo je predsjednik Vučić k'o u stara dobra vremena.

Predsjednik je, naime, iz korona faze kada je prijetio da će da ide po svjetskim aerodromima da vraća u zemlju naše unaprijed plaćene respiratore, sada u postkovid fazi pa oće da vraća u Srbiju unaprijed plaćene tate.

Jer u budućnosti pitanje svih pitanja neće biti – koliko imamo respiratora – nego – koliko imamo tata? Ako i to pemijerka ne proglasi za državnu tajnu.

Pa će predsjednika pitati: „Predsjedniče, predsjedniče, kako nabavljate ove silne tate?”, a on će da im kaže: „Snalazim se, samo ja znam kako”. Uzdahnuvši duboko, dramski, kao kad su ga pitali: „Predsjedniče, kako nabavljate ove silne respiratore?”

U poduhvatu „Vraćamo tate, veoma povoljno” olakašavajuća okolnost jeste što djeca kojima su tate na radu u inostranstvu često zaborave kako tata tačno izgleda, pa možeš da im vratiš bilo kog tatu.

– Tati se u zube ne gleda! – kazaće predsjednik Vučić ako se neko dijete požali da vraćeni tata baš nešto ne liči na onog originalnog.

Međutim, otkad je Regulatorno tijelo za elektronske medije utvrdilo da djeca ne mogu da se pojavljuju u predizbornim političkim spotovima, kreatori kampanje SNS-a sve više razmišljaju da, umjesto tata, u zemlju iz inostranstva počnu da vraćaju tetke.

– Ako počnemo kampanju da u zemlju vraćamo tetke iz inostranstva, onda u spotovima nećemo morati da angažujemo djecu. Dovoljno će biti da u spot dovedemo ministra Vulina da priča s predsjednikom o vraćanju tetke iz dijaspore! – sjetio se kreator kampanje SNS-a kako da doakaju svima.

Tako da je scenario sledećeg SNS spota ovakav – sjedi ministar Vulin za stolom u uniformi kupljenoj na pančevačkom buvljaku i igra se sa sistemom S-300, a predsjednik Vučić ga pita: „Šta bi ti, sinko, najviše volio na svijetu?”

Onda ministar Vulin sjetno kaže: „Ja bih najviše volio da mi vratite tetku iz inostranstva!” I u sledećoj sceni se na vratima pojavi mitska ličnost, tetka iz Kanade! Zar nije genijalno?

n1info.com