-Piše: VUKIĆ-Garo Brajković

Govoriti Vidovdan, a ne govoriti Vidovdanu ikoni i krstu, slavi nebeskoj, slavi svijetle glave, slavi svjetlosti, slavi vječnog u svjetlosti slavlja. Kazivati Vidovdanu, očnom vidu, to je radost duše, najveća očna zenica, najveći hram nebeski i zemaljska pokaznica svevida čovjeku koja liječi oči i dušu.

Najveća slava zenice, glave i srca je čovjek gdje duša presvuče čelo i glava nađe put. Gonili su i proganjali i ubijali vid (zlonevidni) i vid nijesu mogli ubiti i nikada i nikoga neće moći ni ubiti ni ugasiti. Uvijek je vid dolazio u svjetlosnu vjeru i došao je i knezu Lazaru, kad je dobio i osmoro djece u najveće Hramove nebeske.

Vječno Božje carstvo Milošu se javi i vitez Obilić reče – sjutra lijep Vidovdanak – vidjećemo u Polju Kosovu – ko je vjera ko li je nevjera! Vidovdan je, svijete, pričest, čovječe, vid je pričešće Božje, očnom vidu i duši i Božjeg ugodnika kneza Lazara i čovjeku u svijetu i pravoslavlju je slava za časnu dušu. Kod ikone i krsta i crveni božuri rastu na Kosovu Polju i nigdje drugo. Vječna je to slava ikoni, krstu, očnom vidu i čovjeku. Božuri su glasnici Božji i vojnici svijeta, pravoslavlja i Svetoga Save i Svetoga kneza Lazara. I danas i po danas nevjera udara na crvene božure, na ikonu i na krst, i na slavu nebesku, nevjera ima vjeru samo u tanjiru i u loncu. Zlonevjera ima samo korito iz kojeg hrani nedušu i zlo i otrov nosi i prosipa zemlji, i čovjeku, i cvijetu, i djetetu. Za zlonevjeru je zlo nastanjeno u glavi, u kući, na put i u puteve. Zlonevjera je uvijek svijetu donosila zla i nesreće i donosi ih i danas. Sreta se zlonevjera sa sobom u nesrećama i nesreći, koja je ne mimoilazi, ne mimoilazi ni svoju kuću, ni svoje ognjište. Ne daj, božure; ne daj, ikono, da im zlonevjera nađe čedo. Čedo, čedo svijeta, utopli zla zlonevjerja, utopli im zle duše, svojom očnom ljepotom okupaj svijet, presvuci svijet u toplo ruho. Čedo, spasi svijet, majka je čedo tvoja, čedo i otac je tvoj, svjetlost je tvoja, čedo, nebo je tvoje, čedo... Čedo, tvoja je duša čedna, topla i nevina, čedo, ne daj zlom čovjeku zla da čini čednoj glavi. Čedo, ne daj da majku suza ubije, ne daj, čedo, slavu, ne daj svijet, ne daj knjigu, odbrani dječaka i djevojčicu, čedo, ne daj igru, ne daj pjesmu, ne daj cvijet, ne daj pticu, ne daj polje, ne daj more, ne daj kolijevku, ne daj dan i Sunce, ne daj, ne daj... Čedo tvoj je svijet, čedo tvoje je jagnje, tvoja je ljubav, tvoja čednost i svjetlost pobijediće zlosvijet i zlonevjeru, pobijediće, čedo, ljepota tvoja, srce tvoje sačuvaće svijet, nema svijeta bez tebe, čedo, a ni čovjeka bez tebe, kolijevko! Čedo, Gospod je donio i dao tebi svjetlost i svijet. I ja sam u ovom svijetu nemoćan i mali. Pobjeda je i danas, tvoje je i spasenje svijeta. Spasi čovjeka i pokloni svijetu hram nebeski.

(Autor je pjesnik)

---