- Autor: Vedrana Rudan

Ima nas koji čisto racionalno ne volimo Ameriku. Kad kažem da ne volim Ameriku, to govorim otkako sam je bolje upoznala, sin mi je tamo proveo dobar dio života, uvijek osjetim potrebu da svoju tezu opravdam činjenicama koje spominju pametni ljudi. Ja sam previše emotivna i previše neobjektivna.

Moj je sin tamo dugo bio „bijelo smeće“, dva američka fakulteta nisu mu pomogla da ne bude crnac u bijeloj koži.

Zato sam u „Jutarnjem” s velikim interesom pročitala skraćeno uvodno poglavlje iz knjige „Cijena profita“ američkog ekonomiste i nobelovca Džozefa E. Štiglica. Izdvojila sam nekoliko rečenica.

„Političari nas nemilice uvjeravaju da je Amerika snažnija i bolja od ostalih. Podaci pokazuju nešto sasvim drugo. SAD ima veću nejednakost u primanjima nego ijedna druga zemlja. Udio radništva, osobito ako izostavimo najbogatijih 1 odsto radnika – koji obuhvataju bankare i generalne direktore, koji se smatraju „radnicima“ za statističke potrebe, strmoglavo se smanjuje i to na neviđen način, sa 75 odsto 1980. na 60 odsto 2010, što je smanjenje od 15 odsto u kratkom razdoblju od samo 30 godina.

Udio najbogatijih 1 odsto više se nego udvostručio. Udio najbogatijih 0,1 odsto povećao se gotovo četiri puta u poslednjih 40 godina. Muški radnici, njih čak 15 odsto u naponu snage ne rade. Plate u Americi su, kad se uračuna inflacija, približno na istom nivou kao prije 60 godina. Produktivnost američkih radnika se u istom razdoblju povećala sedmostruko.

Amerika je duboko podijeljena i na temelju rasne, etničke i rodne pripadnosti, a veliki dio tih podjela temelji se na okrutnoj diskriminaciji. Godine 1968, nakon rasnih nemira, predsjednik Džonson imenovao je odbor koji je trebalo da odredi temeljne razloge. Zaključci tog odbora nažalost vrijede i danas. ‘Naša zemlja kreće se u smjeru dvaju društava, crnačkog i bjelačkog – dvaju odvojenih i neravnopravnih društava.’

U Americi najbogatijih 1 odsto stanovnika ima više od 40 odsto ukupnog američkog bogatstva. Širom svijeta slika na samom vrhu još je gora. Godine 2017. 26 pojedinaca ima jednako bogatstvo kao donjih 50 odsto stanovništva svijeta, dakle, oko 3,9 milijardi ljudi. Ta se brojka ubrzano smanjuje. Danas, što je gotovo nemoguće zamisliti, ta šačica od tek 26 osoba, gotovo odreda muškaraca, ima jednaku ekonomsku težinu kao svi stanovnici Kine, Indije i Amerike zajedno.“

Tako piše nobelovac Džozef E. Štiglic u svojoj knjizi „Cijena profita“, izdavač „Profil”.

Vi koji gledate Ameriku u plamenu i nadate se da će je progutati vatra paklena, skrenite pogled i prepustite se užicima koje nobelovac Angus Diton naziva „bolestima očaja“. Uživajte u alkoholu, predozirajte se drogom, ubijte se.

Običan, mali čovjek, crni, bijeli, žuti ili smeđi danas nema pravo na dostojanstven život. Ni u Njujorku, ni u Benkovcu.

rudan.info

---