- Piše: Milija Pajković

Nije čovjek stvorio Boga, nego Bog čovjeka...

O beranskim litijama sam pisao i objavio onoliko koliko je to bilo i potrebno, a toliko da se i ne ponavljam, sve to uz posebne osvrte, članke, kolumne, ali i uz fotoreportaže. Međutim, eto, pričekao sam da prođe prošlonedjeljno litijsko okupljanje da bi slika, koju sam stekao tokom ovih dva mjeseca i nešto više, koliko vrijeme litija i molitvi traje, bila potpunija i da bih mogao da napišem o nečemu što se zbivalo i zbiva u beranskoj dolini u vrijeme njihovih održavanja, a što je, uistinu, nezapamćeno, pa se, čak, graniči i sa nečim nevjerovatnim.

Ako se sve ovo okonča onako kako i treba, onako kako to i pravda nalaže, dakle, odbacivanjem ili povoljnim preuređenjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, biće sasvim dovoljno vremena za razna sociološka, psihološka i ostala istraživanja o onom što se dešavalo u beranskoj dolini i u njenom zaleđu, ali i u vaskolikoj Crnoj Gori, ne zaboravljajući da se taj plam prenio i proširio i na mnogo dalja prostranstva. Mnogo toga mi je već sada jasno, da jasnije ne može biti, ali i nije vrijeme za ta pojašnjenja, nego bih htio, prevashodno, da napomenem ponešto o nekim čudima, o nekim čudesima, koja su se zbivala i zbivaju tokom ovih litijskih šetnji i okupljanja, odnosno o nečem teško objašnjivom, nečem što, barem se tako čini, ipak, nije u domenu slučajnosti. Inače, tih beranskih čuda, tih beranskih čudesa je sedam! Barem sam ih toliko primijetio i uočio!

Prvo čudo se odnosi na broj prisutnih na beranskim litijama - hodočašće kojim je sve i započelo privuklo je bilo oko hiljadu onih koji su bili spremni da brane svetinje i svoju vjeru, da bi se taj broj, iz litije u litiju, iz hodočašća u hodočašće, znatno povećavao, tako da je i premašio sva očekivanja! Izlišno je napominjati da se narod koji je živio u beranskom kraju odvajkada okupljao i to od onih iskonskih, pa sve do ovih današnjih vremena, naravno u zavisnosti od toga koliko ih je tada bilo, a povodi su bili različiti, od onih vjerskih, političkih, pa sve do sportskih. I tu se radilo o značajnom broju, ali ne, sva prilika, i o takvom kao što je bio, prilikom jednog od ovih sadašnjih skupova, nedavno zabilježen, pogotovo što su ta ranija bila jednodnevna ili, najviše, u trajanju od dva do tri dana. Ove najnovije šetnje posvećene očuvanju vjere, crkvi i molitvama, okupljaju, uistinu, veliki broj stanovnika beranske doline i njenog zaleđa, svakog četvrtka i svake nedjelje, i to toliko da je to za pravu nevjericu.

Drugo je čudo - kako toliko ljudi hoda mirno, dostojanstveno i ne napravi bilo kakav prekršaj, ništa ne prevrne, ništa ne zakači, ništa ne polomi, nikom ne napravi štetu? Kako to da niko ne povisi ton i niko se ne posvađa i to u kraju koji je jedno vrijeme bio na meti „crnih novinskih hronika“, po svemu i svačemu?

Dalje, treće čudo je - kako su se oni koji su raznih političkih shvatanja, ubjeđenja i struja, oni koji su vjernici i oni koji to i nijesu, ovi i oni, naši i njihovi, potomci ovih i potomci onih, potomci naših i potomci njihovih, našli na istom mjestu, zbog istog cilja, pa makar to bilo i prividno?

Četvrto čudo je - kako se od tolikog mnoštva okupljenih, među kojima je uvijek i dosta djece, kao i prilično starijih osoba, niko nije spotakao, okliznuo, pao ili povrijedio?

Peto čudo je i pravo čudo - odakle snaga i volja onima koji su davno zagrabili od stotog ljeta da koračaju neumorno, zajedno sa mladima i prevale kilometre i kilometre? Odakle snaga, volja i onima koji su bolesni, operisani, onima koji nikad nijesu ni šetali, kojima je bilo teško, prije svega ovog, da pređu sto metara, a nekmoli više?

Šesto čudo je - kako je, zašto i zbog čega, narod koji je do ovih zbivanja, bio poprilično obezbožen, kao, uostalom, i svi ostali u okruženju, neko manje, neko više, odjednom postao privržen svojoj vjeri i Crkvi?

I, konačno, sedmo čudo je i najteže objašnjivo - zašto sve vrijeme održavanja litijskih okupljanja i molitvi, u sred zime, svakog četvrtka i svake nedjelje, dakle onda, kad se one i održavaju u Beranama, grane sunce i nema snijega i nema kiše? A dan prije toga počnu i snijeg i obilne kiše i jaki, olujni, vjetrovi?

Za toliko zbivanja takve vrste, ipak, je prejaka riječ, koju bi, možda, mnogi upotrijebili - slučajnost!

Uostalom, ako se za prvih šest čuda i može pronaći nekakvo objašnjenje, pa smetalo ono nekom ili ne, za ovo sedmo ono ne postoji, pa ma koliko se meteorološki stručnjaci upinjali i trudili da ga pojasne i razjasne!

---