-Piše: prof. dr Dragan Koprivica

U ovoj zemlji već godinama dominira jeftina gluma režima, koja skupo košta građane, ali i dalje dobro prolazi. A zatočnici vlasti, zatočeni svojim brojnim privilegijama, od kojih se ne bi nipošto rastali, dokazuju i u praksi istinitost aforizma da su poslušni i zadovoljeni robovi najbolji branioci ropstva.

Zato vertikalni Montenegro treba „spasiti“ od Demokratskog fronta, a ne od onih uvrijeđenih opozicionara, cvijeće im po obrazu, kojima je degutantno stati u isti opozicioni blok za ozdravljenje države. Takve treba pitati da li je tu riječ o njihovoj stvarnoj odbojnosti prema DF-u, ili vješto razdružuju opoziciju u korist vlasti. I da li već i sami uočavaju da je njihova providna politička igra, uz podvodno lobiranje za opstanak režima, već previše transparentna. Vlast kontroliše dio opozicije, tačno onaj koji je i dovoljan za opoziciono razdruživanje i narodno zbunjivanje. Zato bi građani već jednom mogli i da prestanu da se čudom čude što se opozicija ne ujedini. Iza svega, naravno, stoji čvrsta ruka da se očuva neograničena moć velikog Vođe i privilegije, njegove i svih poslušnika po vertikali, do samog dna, koji su zadovoljni i parčetom kolača koji im pripada po gabaritima. Tačno spram veličine svačijeg profila, pri čemu se broj nula zna za svakog u vertikali moći. A narodu ostaju nule u džepu, jer kao takav i ima zacrtanu ulogu resursa za kupovinu glasova.

Lakoća glume režimskog bloka, providno ali dokazano u praksi, traje već nekoliko decenija. Naravno, pod sloganom „Za spas Crne Gore – za pomoć kasti na vlasti“. Vlasnicima Montenegra usta su puna odbranaškog rječnika. Sve uz fino medijsko pakovanje i ukrasnu vrpcu Javnog servisa, da slika u tri-de formatu bude bolja po dubini privilegija.

Bizarno je sa koliko providne, ali uspješne glume ova vlast igra istu igru već godinama, i s koliko brige se odnosi prema bogatstvima ove zemlje samo ako je na njih neko iz krugova moći bacio oko. Sad je red i na milion kvadrata u Buljarici, navodno zbog pravnog sistema i brige za slobodu vjeroispovijesti, a što se ogleda, kako se čuje u javnosti, i u već fiksiranom kupcu zemljišta, koje treba u fino upakovanoj zakonskoj formi oteti mitropoliji. Izreka „Oni bi i od Boga uzeli“ kod nas očito važi i u praksi. I što da ne kad su od naroda uzeli sve što se uzeti moglo. Sad je red malo i na Boga, da oni i Bogu pokažu svog Boga, jer ga se nikad nijesu bojali. I nebesa bi privatizovali da može, ali samo uz fino nacifrani „Zakon o slobodi nebesa“.

Ovdašnji raskomoćeni vlasnici vlasti su odlučili da je ne predaju nikad nikom iz prostog razloga što je njima sasvim dobro, pa što bi Montenegro išao u druge ruke. Na primjer, mrskoj opoziciji, koju u cilju preventive treba ismijavati na hiljadu i jedan način. Kao i sve njene poštene namjere, i poštene građane koji i dalje vjeruju da i uzapćena Crna Gora može bar nekad postati pravno uređena država. A režimski najviši državni interesi opstaju kao najniži privatni interesi. U svemu ovom, kao mala, ali ne beznačajna poluga režima, ulogu ima i grupica taster-lobista iz okruženja, naručeni plaćenici, spremni da zavape za Montenegrom u bilo koje doba dana, ili noći, naravno, uz iskeširane honorare.

U ovoj zemlji, oglednom primjeru fatamorgane demokratije, režimskim dušebrižnicima je važno da se naciji obraćaju uz osmijehe uvrijeđenih boraca za pravdu, koji će kulturom govora i visokim humanizmom znati da potru „nefer“ optužbe mrskog im DF-a. I tako to traje ad absurdum. Zato Crna Gora i jeste oaza apsurda, gdje se retorika i profinjeni nastupi vlasti najbolje piju smiješano s bezakonjem i osionošću iste družine koja je uzaptila Crnu Goru. Tako je kad vladaju oni, kojima su usta puna evropske Crne Gore, a džepovi puni eura. Ali sve uglađeno, proevropski i hibridno, u rukavicama, uz slanje voljenom narodu javnih osmijeha i skrivenih podsmijeha. To rade umješno, stilski dotjerano, iako pomalo otužno. Ali treba glumiti. A ako bude naroda, onda do sledećih parlamentarnih izbora. Ako ga ne bude da glasa da se nešto promijeni u ovoj oazi diktature, vlasnici vlasti neka i formalno proglase kraljevinu Montenegro, i vladaju po naslednoj liniji. Da se više ne blefiramo u blef-pravnoj državi.

---