-Autor: Jens Turnau

Ranije, kada su u Njemačkoj vlade bile stabilne i pouzdane, postojalo je nekoliko pravila kojih su morali da se pridržavaju svi koji su u vladi. Recimo ovo: da se zaista važna pitanja najprije interno razjasne i da koalicioni partneri izađu pred javnost tek kad dođu do zajedničkog gledišta. I još jedno pravilo je bilo na snazi: nijedan član vlade ne kritikuje nekog drugog člana vlade u inostranstvu. Njemačka je, između ostalog, i zbog toga, dugo važila kao mjesto velike političke stabilnosti.

U aktuelnoj takozvanoj „velikoj koaliciji“ (CDU/CSU i SPD) to više ne važi. Prije nedjelju dana se, recimo, ministarka odbrane Anegret Kramp Karenbauer izletjela i predložila međunarodno kontrolisanu bezbjednosnu zonu na sjeveru Sirije. Da podsjetimo, prema mišljenju stručnjaka, takvu zonu bi moralo da kontroliše oko 30.000 vojnika koji bi uz to imali i mandat da upotrebljavaju oružje. A ako Njemci tako nešto predlažu, onda bi i oni sami morali tamo da pošalju vojnike. Riječ je dakle o pitanju života i smrti, o zaista važnom pitanju.



LOŠE PRIPREMLjEN PREDLOG



Ali, Anegret Kramp Karenbauer nije samo ministarka odbrane. Ona je i predsjednica Hrišćansko-demokratske unije (CDU). O tom svom loše pripremljenom predlogu ona je kratko razgovarala sa kancelarkom Angelom Merkel, a ministru spoljnih poslova Haiku Masu (SPD) samo je poslala kratku SMS poruku. Bez pojedinosti. A onda je lično s tim predlogom izašla pred javnost. Predlog jeste zanimljiv, ali ministarka gotovo da uopšte nije ni pokušala da za tu svoju ideju pridobije partnere. A i partneri u inostranstvu odmah su odbacili taj predlog.

Zatim je uvrijeđeni ministar spoljnih poslova Mas najavio da će on spontano da otputuje u Tursku da tamo razgovara o istoj toj temi – o situaciji na sjeveru Sirije, o drami tamošnjeg stanovništva nakon što je u to područje umarširala turska vojska. Pa ni ta drama nije dovoljno velika da prekrije sitničavu svađu unutar vladajuće njemačke koalicije. Za rasprave više teoretskog karaktera on nema vremena, zlobno je Mas uzvratio koleginici iz vlade – i to pred kamerama u Turskoj. A autokratski vlastodržac Erdogan mogao je samo da zaključi da od ove njemačke vlade ne mora da se boji. Nameće se fatalni utisak da je Mas otišao u Tursku prije svega da bi napakostio šefici CDU.

Za to vrijeme na čelu te vlade sjedi Angela Merkel koju kao da to uopšte ne dotiče. Ona smatra da je predlog ministarke Kramp Karenbauer dobar – tako je rekla i to sa s velikim zakašnjenjem. I ništa više.



MERKEL IZGUBILA VOLjU ZA VLADANjEM



Veliki dio svoje vladavine Angela Merkel je provela u koaliciji sa socijaldemokratama. Većina u Bundestagu koja ju je podržavala bila je prilično velika, iako su i CDU/CSU i SPD vremenom postajale sve slabije, prije svega socijaldemokrate. Sigurno je, dakle, da je bilo dovoljno vremena da se uloga Njemačke u međunarodnim bezbjednosnim pitanjima iznova definiše. I da se zajednički potraži podrška za reforme. Ali to se nije dogodilo. Trenutno se čini kao da svako radi ono što mu je volja. Koalicija je očigledno izgubila volju za vladanjem.

O Siriji odlučuju druge sile, Njemačka tu nije veliki igrač. Presudnu ulogu igraju Rusija, Turska i sirijski vlastodržac Asad. Kao i često puta do sada, uloga Njemačke mogla bi da bude posrednička. Ona bi mogla da bude advokat miroljubivih rješenja. To samo po sebi nije neka veoma važna uloga, ali ova eemačka vlada uspjela je da suzi čak i taj prostor.

dw.com

---