- Autor: Aleksander Gerlah
Globalizacija ima mnogo pobjednika, ali i gubitnika. Ovi drugi ovih dana i mjeseci demonstriraju širom svijeta. Lista država u kojima ima nemira je duga i obuhvata zemlje širom svijeta. Povodi protesta su slični: u Libanu se radi o porezu na upotrebu društvenih mreža, u Hong Kongu je životni prostor preskup, u Čileu je to bilo poskupljenje javnog prevoza, u Francuskoj su okidač bile cijene benzina.
Za one koji su u poslednje tri decenije postali pobjednici globalizacije, potpuno je neshvatljivo da povećanje cijene karata za samo par centi može tako duboko da uznemiri milion ljudi. Međutim, tu se ne radi o nedostatku empatije s njihove strane, već o tome da su se svjetovi u kojima živimo polako, korak po korak, udaljavali jedan od drugog.
O tome svjedoči politička polarizacija koja takođe postoji širom svijeta i ide duž linije navedenih ekonomskih problema. Glasanje za Bregzit, kao i izbor
Donalda Trampa, u široj javnosti shvataju se kao protest onih koji se osjećaju isključenim iz društvenih zbivanja. Tako dolazi do otuđenja u sopstvenoj zemlji, nestaje osjećaj pripadnosti.
Frensis Fukujama je to opisao u svojoj novoj knjizi „Identitet” kao osjećaj „indignacije" odnosno mješavine poniženja i bijesa. I zaista, kakav je to osjećaj kada niste u mogućnosti da sebi priuštite kartu za prevoz do posla, a morate da je kupite jer u gradu gdje radite nema pristupačnih stanova? Skloni smo da razlog za takve pojave automatski vidimo u neoliberalizmu. To možda nije potpuno pogrešno, ali to je samo dio pričeâŚ
Nijedna globalna ekonomija koja se zasniva na rastu ne može trajno da opstane - u ovo naše doba globaliziacije, kada se resursi Zemlje bliže kraju. To zapravo nema veze sa privatizacijama koje su jedan od sinonima za neoliberalizam.
Mnogo je važnije sledeće: tamo gdje nema rasta, nema ni kamata. Zbog toga čak i u bogatim zemljama kao što je Njemačka, više nije održiv sistem penzionog osiguranja koji se oslanja na određeni prihod od godišnjih kamata na depozite. Penzioni fondovi i osiguranja stoga ulažu u jedino što je još sigurno: beton. I tako se potražnja za nekretninama širom svijeta povećava, što onda dovodi i do rasta cijena. Nekoliko posmatrača to smatra glavnim pokretačem protesta u Hong Kongu.
Stoga je više nego glasan poziv na renacionalizaciju ekonomije čak i u SAD, nekad zemlji nade, okrenutoj ka budućnosti. U zemlji navodno neograničenih mogućnosti, velika napuštena područja i siromaštvo velikog dijela stanovništva - sada su realnost. Tamo gdje su se, prije samo jedne generacije, ljudi selili sa Aljaske na Floridu zbog novog posla, danas ponovo odlaze da žive kod rođaka, da ne bi završili na ulici kao beskućnici.
Tržišna ekonomija i kapitalizam - koje barem u ustavnim demokratijama prije svega čine lične slobode koje bi trebalo da vode do samostalnosti, a preko obrazovanja do prosperiteta - tako su završili u ćorsokaku.
Zbog toga je, na kraju krajeva, svuda u opasnosti demokratija - jer politička participacija više ne vodi prosperitetu i finansijskoj sigurnosti. A upravo to je do sada bilo obećanje demokratije. Sve dok se problem ne počne rješavati tu, u korijenu, bićemo svjedoci sve više protesta i nereda - a ne manje.
dw.com
)){kind=small}
