- Autor: Kristijan Tripe

Donald Tramp i Boris Džonson olakšavaju stvari vladi Angele Merkel. Jer, nikome u političkom Berlinu ne pada na pamet da sa tom dvojicom zajedno krene u Persijski zaliv. Prevelike su brige da bi Njemačka mogla da bude uvučena u rat sa Iranom.

Opravdana je pretpostavka da Tramp i Džonson slijede neke svoje geopolitičke ciljeve – oni na umu imaju više od puke slobode morskih puteva. Sjedinjene Države već nedjeljama raspaljuju situaciju u Zalivu. Uostalom, trenutna kriza sa Iranom i počela je tako što je Vašington jednostrano otkazao atomski sporazum.

Dakle, američko-britansko bratimljenje u ovom pitanju Berlinu pruža nenadani trenutak olakšanja. Njemci nikako neće učestvovati u takvoj pomorskoj misiji u Ormuskom moreuzu.

„Nein“ na američku molbu za podrškom bilo je u diplomatskim oblandama jer to tako ide. Ali u Njemačkoj anti-trampovski refleksi pouzdano funkcionišu. To ostavlja veliku i opasnu prazninu.

Sloboda međunarodnih trgovačkih puteva je jezgro liberalnog svjetskog poretka čiji glavni protagonisti sjede upravo u političkom Berlinu – prije svih kancelarka i ministar spoljnih poslova, dakle frontmeni vladajuće koalicije. Ali kada s riječi treba preći na djela, oni namah postaju tankoćutni.

Savezna kancelarka Merkel je na odmoru i ne javlja se. Šef diplomatije Hajko Mas kao hrčak okreće diplomatski točak ponavljajući pojmove „diplomatija“ i „deeskalacija“. A povjerenik Bundestaga za pitanje odbrane ukazuje da mornarica i nema dovoljno funkcionalnih brodova.

Na to je američka administracija reagovala nemilosrdnim sarkazmom. Jednako se može uzdati u anti-berlinski refleks među Trampovim ljudima.

Ugled Njemačke u Sjedinjenim Državama propatio je i prije pojave Trampa. Već dugo Njemci važe za NATO-partnera koji je spreman da dijeli plitke moralizatorske savjete, ali ne i da uprlja ruke. Obaveza koju su prihvatile države NATO-a da ulažu dva odsto BDP u odbranu je, kako se zna, nastala još pod palicom Baraka Obame. Taj dokument je potpisao i tadašnji šef diplomatije Frank Valter Štajnmajer iz redova Socijaldemokrata.

Danas SPD denuncira taj bezbjednosni cilj – koji Njemačka svjesno i konsekventno ignoriše – proglašavajući ga oktroisanim od strane Trampa o kojem Njemci ne misle ništa dobro. To je politikantstvo. Njemačka socijaldemokratija je u najdubljoj krizi ikada, bori se da preživi kao velika partija. Uz to su vojne misije sve manje popularne i opozicija koja je više lijevo nastrojena od SPD-a dobro zna da igra na tu kartu.

Možda je to dovoljno objašnjenje za ovu spoljnopolitičku vratolomiju. Tako se razumije i uviđavnost sa kojom su Demohrišćani izašli u susret Socijaldemokratama. Niko ne želi da se vladajuća koalicija raspadne zbog jedne fregate i nekoliko izviđačkih aviona.

No unutrašnja politika nije opravdanje za njemačke propuste u iranskoj krizi. Kardinalna greška je počinjena prije nekoliko dana kada su Britanci predložili evropsku misiju koja bi služila kao pratnja trgovačkim brodovima u Zalivu.

Prethodno su iranske specijalne jedinice oduzele britanski naftni tanker. London je htio da se zajedno sa evropskim partnerima brani protiv takve državne piraterije. Uzgred, EU je ranije u svjetskim vodama imala već nekoliko sličnih uspješnih misija.

Ipak, prevarili su se svi koji su mislili da će tako divno evropeizovani Njemci prihvatiti predlog. Nije bilo ni ozbiljne diskusije o eventualnom njemačkom učešću, lancu komande ili dobijanju mandata.

Nekoliko dana kasnije i sa novim premijerom su Britanci sjeli u čamac sa Amerikancima – sada su zajedno na komandnom mostu. A Njemačka se raskomotila u političkom ćorsokaku u koji je sama zašla.

www.dw.com

---