- Autor: Ines Pol

Njemačka je duboko potresena užasnim zločinom koji se desio: U Frankfurtu, na jednoj od najvećih željezničkih stanica u zemlji, usred dana, u trenutku kada je brzi voz ulazio u stanicu, jedan muškarac je gurnuo na šine osmogodišnjeg dječaka i njegovu majku. Pokušao je da gurne još jednu ženu, ali je ona uspjela da se odbrani.

Dječak je bio na mjestu mrtav, majka je uspjela da se otkotrlja i tako spasi. Radilo se o sekundama. Navodni počinilac pokušava da pobjegne, svjedoci ga hvataju, policija hapsi.

Nekoliko sati kasnije, portparolka policije objašnjava da je muškarac star 40 godina i da, prema njihovim saznanjima, nema nikakve lične odnose sa svojim žrtvama. I da dolazi iz Eritreje.

Nezavisni novinari imaju zadatak da izvještavaju ono što jeste. To zvuči očiglednije nego što jeste. Jer, informacije koje mediji šire – ili ne šire – uvijek oblikuju raspravu u društvu. Zbog toga su se njemački mediji obavezali na etičke smjernice koje se nalaze u „Kodeksu za štampu“.

Kodeksom je, između ostalog, regulisano u kojim slučajevima nasilja i kriminala smije da se navodi porijeklo počinioca – naime, kada je „u kontekstu, ili kada postoji legitiman interes javnosti“. Osim toga, pominjanje pripadnosti osumnjičenih ili počinilaca nekoj vjerskoj ili drugim manjinama, ne bi trebalo da dovede do diskriminatorne generalizacije pojedinačnog nedoličnog ponašanja.

Dakle, kakva je uloga činjenice da navodni počinilac dolazi iz Eritreje?

Njemačka se mijenja – od ljeta 2015. godine, kada je kancelarka Angela Merkel odlučila da otvori granice i dozvoli da u zemlju uđu ljudi koji su u to vrijeme uglavnom bježali od građanskog rata u Siriji. Konkretno, Njemačka se mijenja, jer je primljeno preko milion izbjeglica koje treba zbrinuti i integrisati.

Ali Njemačka se mijenja i difuzno. Postoje Njemci koji su duboko onespokojeni, koji se plaše i koji svaki napad, svaki zločin, svako kršenje zakona izbjeglica shvataju kao dokaz da ti „stranci“ ugrožavaju temelje njihove zemljie.

A tu su i oni koji žele da smire situaciju, koji zahtijevaju bolju brigu za djelimično traumatizovane ljude i koji pokušavaju da pronađu način za suživot – uprkos kulturnim razlikama, uprkos traumatskim iskustvima.

I na kraju, ima i političkih aktera koji izvlače profit od straha i nikada ne propuštaju priliku da na tlu tog straha požanju glasove za svoju politiku izolacije.

Kada bi njemački mediji trebalo da izvještavaju o porijeklu počinioca? Dakle, kada postoji taj „legitimni interes“ javnosti?

Njemačka se bori sa sobom. S jedne strane je pitanje kako se nositi sa nesigurnošću, a s druge strane, kako se nositi sa blagostanjem koje znači i obavezu. I kako i gdje se moraju povući jasne granice kako bi se zaštitila društvena dostignuća, na primjer, rodna ravnopravnost proteklih decenija. I o tome moramo da izvještavamo: moramo dati riječ kontroverznim glasovima, moramo pokušati da objasnimo različite motive, šta pokreće ljude, čega se plaše, za šta se bore – i o tome kako sasvim različite političke stranke pokušavaju to da iskoriste.

Smrt osmogodišnjeg dječaka će intenzivirati debatu u Njemačkoj. Neki mediji će podstaći rasizam zato što to donosi pažnju – i prihod. To je nedopustivo i nema nikakve veze sa javnim interesom o kojem je riječ u Kodeksu za štampu. Ipak, rasprava je tu, i možete je shvatiti samo ako znate da je počinilac iz Eritreje. Zbog toga je njegovo porijeklo dio istine kojoj smo posvećeni. Međutim, od suštinske je važnosti za ovu istinu da na prvom mjestu bude žalost za dječakom i saosjećanje sa roditeljima i porodicom.

www.dw.com

---