-Piše: Marko Begović

Jasno je bilo, posebno nakon sad već nesretne „koverte“, da nas predstavljaju oni najgori od nas. No, kako je kompas odavno prestao da pokazuje smjer kretanja, ovih dana i samo članstvo Demokratske partije socijalista je zapljusnuto istinom. I to onom, koja poput ekstremnih promrzlina, ostavlja trajne posledice. Prvi put možemo govoriti o ravnomjernoj regionalnoj, mada ne razvijenosti, već zastupljenosti. Izdvojila su se 3 slučaja, čini se dovoljno vrijedna da se ukaže da dno nije tako plitko kao što smo pomislili.

Slučaj prvi – TPP Pljevlja i EPCG su „nadvisili“ sječu barskih čempresa, devastaciju Skadarskog jezera ili korita Tare (neko bi trebalo da obavijesti infantilnog ministra), otpuštanjem otpadnih voda u rijeke izazivajući pritom masovni pomor ribljeg fonda – za ostale posledice po biljni i životinjski svijet, tj. ukupni biodiverzitet pričekaćemo Godoa. Nije uputno govoriti da su ovom prilikom grubo prekršeni i domaći propisi i međunarodni, inkorporirani u domaće zakonodavstvo, jer zakon nije pisan za partijske institucije i njima povezana privredna društva. Zakon se primjenjuje na slabe, na nas građane koji finansiramo ovaj parazitski sistem. Njih, razumije se, ne zanima očuvanje prostora i zaštita životne sredine. Njih zanima profit kako bi čuvali grupaciju koja je zarobila društveno-politički sistem.

Slučaj drugi – kakav bi to bio predstavnik turističkog sektora a da nije član političke partije – u ovom slučaju kombi-kabinetske SD. Od dobitnika Ruske nagrade, do lica sa NATO bilborda kratak je put prešao. Tako uspješan, nije ni čudo što zamjera crnogorskom radniku kako ne može da radi tričavih 14-16 sati dnevno. Pa ko danas u vremenu profita, može da priušti sebi odmor?! Lijepo je on izračunao, vi radite dvije smjene, 6 dana u nedjelji, zaradite novac da biste mogli da se zadužite da uzmete stan, i umjesto kao što precrtani javni funkcioneri (podaci o ukupnom broju/uslovima nijesu dostupni) trosobni stan mogu da otplate sa 20 hiljada eura za desetak godina, vi svoj stan nikada nećete moći da otplatite. I da vi o tome ne biste razmišljali, na scenu stupa Ministarstvo prosvjete sa svojim organom javne uprave – Centar za stručno obrazovanje (niko ne pominje Zavod za školstvo više?). Opet predstavnik kombi-kabinetske stranke, koji na sva zvona oglašava kako je stručno ključno i kako je neophodno da naša omladina stekne vještine za rad u necivilizovanim radno-pravnim uslovima. S tim u vezi, ne smije nas začuditi da se društveni predmeti polako odstranjuju, jer pazite njima treba blagoteleći izvršilac, a ne slobodomisleće biće.

Slučaj treći – posebno zanimljiv i poučan. Govori o jednom čobaninu iz Rasove. Nije to bilo kakav čobanin. Trebalo ga je slušati kako se obraća na engleskom jeziku. Kažu da je diplomata, mada ga oni stariji pamte kao šofera sa izraženim slušnim aparatom. U konstelaciji nestručnih, ali beskrupuloznih, krasi ga snažan lakat i dobar želudac. Nezadovoljan je svojim stadom. Kako i ne bi, kad su ih školovali opet oni najgori. Dodaje i da su promiskuitetni. Stado ćuti. A kako bi i reagovali? Teško se ispraviti, kada im je lokomotorni sistem vidno oslabio, a moralni kompas nije baždaren. Boravak u onim otužnim, hladnim prostorijama ostavlja nesagledive posledice. Čobanin je zabrinut, i to ne zbog svog stada. Njegov farmer mora da pristupi optimizaciji. Neizvjesna mu je budućnost. Nada se ipak da će prvi baštovan iz zetske ravnice zatražiti nogavicu.

Ovi slučajevi govore da je Crna Gora postala stanište čudnih vrsta hijena, koje iako su grabljivice iz reda zvijeri, ne mogu se baš pohvaliti inteligencijom svojih srodnika iz zapadne Azije. Takođe ono što ih razdvaja jeste da su azijske hijene prvenstveno strvinari, dok ove naše aktivno love svoj plijen – razaraju sve pred sobom: javni prostor, životnu sredinu, ekonomiju, zdravstvo, obrazovanje.

Ono što ih, pak, spaja je to da je ponašanje hijene veoma predvidljivo ako se pažljivo posmatra. Oborene glave, ne znači da su klonili duhom. Naprotiv, oni traže saučesnike i ne biraju previše društvo. Kao i kod svojih srodnika, nama njihova saopštenja za javnost ništa ne znače, ali njima je to način komunikacije i sredstvo za upozorenje. No, važno je reći i to da se hijene u ovoj priči neće smijati poslednje.

---